Prošlo je 25 godina od prvog Zvon-ovog koncerta na Bijelu nedjelju, a uoči prve postpandemijske Bijele nedjelje ovo je prilika za retrospektivu 25 godina djelovanja KUU Zvon.
U nastavku donosimo kratku povijest KUU Zvon iz pera Marine Držanić.
– Sve je počelo jednog nimalo uobičajenog petka, 13.prosinca 1996. s početkom u 18 sati kada su se u prostorijama tadašnjeg kina Dom Mala Subotica okupili mještani općine Mala Subotica kako bi sudjelovali u radu osnivačke skupštine KUU Zvon župne zajednice Mala Subotica, a to su redom bili: Ðuro Vukalović, Darko Jambrović, Valentin Šipuš, Vlado Juras, Vlado Kovačić, Marijan Martinjak, Josip Šegović, Ivan Dolenec, Đurđa Horvat i Marija Jelenić. Za predsjednika je izabran Đuro Vukalović, tadašnji župnik župe Mala Subotica koji i danas nakon 25 godina obnaša tu funkciju.
Po osnivanju KUU Zvon počele su s radom folklorna, tamburaška, dramska skupina i zbor sa svojim prvim voditeljima, Marijom Jelenić, Marijanom Martinjakom, Josipom Šegovićom i Dragom Kranjčecom. Međutim sve je započelo zapravo još prije osnivanja KUU Zvon. U svibnju 1995. okupila se grupa svirača koja je počela vježbati pod stručnim vodstvom Marijana Martinjaka te su za božićne blagdane pratili zbor na misnim slavljima i započeli tradiciju polnoćke u Maloj Subotici uz pratnju tamburaša. Uz tamburaše, zbor je bio temelj osnivanja KUU “Zvon“. Prvo spominjanje crkvenog pjevačkog zbora u Maloj Subotici vezano je uz ime kapelana Ignacija Lipnjaka iz 1909. godine, no vjerujemo da je zbor djelovao i ranije. Njegovanje četveroglasnog pjevanja misa nadaleko je prenio
glas o krasnom pjevanju subotičkih cecilijanaca te je pod ravnanjem Josipa Mihaljevića, zbor ostvarivao zapažene nastupe na smotrama zborova, bilo na crkvenom ili svjetovnom području. Sobočki zbor je jedan od rijetkih sa tako dugom tradicijom koji i nadalje uspješno njeguje zborsko pjevanje u Međimurju pod vodstvom Tinija Jelenića. U sklopu zbora tokom godina djelovala je starija vokalna skupina koju je okupila Vesna Hrgović, mješovita vokalna skupina koju je vodila Nikolina Virgej Pintar te dječji zbor.
Osnivanjem KUU Zvon, tamburaška skupina postala je jedan od pokretača njegovanja tambure u župi i općini i čini to već punih 25 godina, a u tom razdoblju iznjedrila je brojne generacije tamburaša pod vodstvom Marijana Martinjaka, Andrije Ribića i sadašnjeg umjetničkog voditelja i dirigenta Valentinija Škvorca. U kolekciji osvojenih nagrada mjesto zauzimaju četiri zlatne plakete Tambura Paje Kolarića, uz tri srebrne i jednu brončanu, nagrada HDS-a za najbolje izvedenu skladbu hrvatskog skladatelja za
izvedbu skladbe Drmeš za Pendereckog skladatelja Ive Josipovića na 21. Susretu hrvatskih
tamburaških orkestara i sastava te nagrada za najbolje izvedeno djelo u nakladi Hrvatskog sabora kulture za izvedbu pjesme Pri Muri Marijana Sivoša na 24. Susretu hrvatskih tamburaških orkestara i sastava. Još jedna posebnost Zvonovih tamburaša jest što od 2002. povremeno djeluje i ženski tamburaški sastav Zvončice – jedini u Međimurju.
Folklorna skupina je od samog početka osnivanja Udruge imala redovite probe i u relativno kratkom vremenu uvježbala prvi splet međimurskih kola i plesova kojim se predstavila pred domaćom publikom u Maloj Subotici prvi put na Bijelu nedjelju, 6.travnja 1997. u tadašnjem kinu Dom. Godišnji koncert KUU Zvon na Bijelu nedjelju na kojem svoj rad prezentiraju sve sekcije najduža je Zvonova tradicija i u dosadašnjem radu koncert se nije održao na Bijelu nedjelju 2005. godine kada je preminuo papa Ivan
Pavao II. te 2020. i 2021. zbog svjetske pandemije uzrokovane virusom COVID-19. U svojih prvih 10 godina djelovanja folklorna skupina posvetila se istraživanju međimurskih pjesama, plesova i običaja, posebice Sobočkih te njihovom postavljanju na scenu. Tako je uz pomoć gospodina Slavka Lajtmana obnovljen i na smotri narodnih običaja u Kotoribi prezentiran svadbeni običaj iz Male Subotice – Ples z bidrami. Zvonovci su taj običaj često izvodili na sceni, a od najznačajnijih nastupa su Vinkovačke jeseni 1999. i Međunarodna smotra folklora 2014. koja je bila posvećena tradiciji Međimurja. Uz Ples z bidrami, Zvonovci su obnovili i na scenu postavili običaj ŽETVENI VENEC koji je oživio pletenje žetvenih vjenčića u Maloj Subotici, scenski prikaz običaja kako je izgledao Badnjak u Maloj Subotici, od pripreme stola, slame ispod stola, kinčenje cmreka do pripreme i odlaska na polnoćku te scenski prikaz Premelinu koji dočarava život nekadašnjih mlinara. Spomenute običaje Zvonovci su snimili i danas se prikazuju prilikom prigodnih događanja. Uz međimurske pjesme i plesove, voditeljica Marija Jelenić, a kasnije Tino Jelenić na scenu postavljaju pjesme i plesove iz drugih krajeva Hrvatske. Stalno stručno usavršavanje te uspostavljanje suradnje sa priznatim koreografima Slavicom Moslavac, Dariom
Grčićem, Goranom Kneževićom, Alenom Šuškovićom rezultirali su bogatim repertoarom preko 20 koreografija iz gotovo svih hrvatskih regija. Za nastup folklorne skupine nije dovoljno samo uvježbati splet ili koreografiju, već je potrebno pripremiti i kompletirati narodnu nošnju. Najprije je fokus bio na prikupljanju međimurske narodne i to različitih varijanti, od svečanih sa tibetom do guzanica i dudača te njihovoj rekonstrukciji. Oduvijek se težilo uređenju i dotjerivanju narodne nošnje i oglavlja, posebice Međimurske. Danas Zvonovu zbirku narodnih nošnji čine nošnje sa 10 različitih područja Hrvatske: Međimurja, Zagorja, Bistre, Podravine, Moslavine, Baranje, Ražanca, Korčule, Gradišća i Bunjevaca.
Plesna disciplina i uredna i dotjerana nošnja Zvonovim plesačima omogućila je sudjelovanje na svim značajnim folklornim manifestacijama u Hrvatskoj promovirajući župu i općinu Mala Subotica te Međimursku županiju. Bogati plesni repertoar i fundus nošnji bili su podstrek za sudjelovanja na međunarodnim folklornim festivalima diljem Europe. Od prvog folklornog festivala u Agrigentu na Siciliji 2008.g. do danas, Zvonovci su posjetili 12 zemalja i sudjelovali na 17 međunarodnih festivala.
Jos jedna nezaobilazna skupina u Zvonu je dječja folklorna skupina koja djeluje punih 20 godina pod voditeljskom palicom Marije Jelenić. Na terenu prikupljene brojalice, bajalice i dječje igre s pjevanjem zabilježili su u zborniku i na multimedijalnom CD-u pod nazivom JEN, DVA, TRI KULJKO REČEŠ TI?
Prikupljena građa se i danas uspješno postavlja na scenu kao i dječje pjesme i plesovi Zagorja, Moslavine i Podravine. I ova sekcija bilježi niz nastupa na svim značajnim manifestacijama dječjeg folklornog stvaralaštva u Hrvatskoj, ali najdraži je svakako 5. festival dječjeg folklora u Kutini na kojem su u kategoriji mlađih dječjih folklornih skupina osvojili drugo mjesto. Najmlađi Zvonovi plesači prezentirali su međimursku folklornu tradiciju na međunarodnim festivalima u Sloveniji, Bosni i Hercegovini te Švicarskoj.
U Zvonu je djelovala i dramska skupina koju su redom vodili Josip Šegović, Franjo Mesarić, Marija Mendelski i Nada Janković. Na scenu su postavljali djela šaljive tematike iz poznate svakodnevice te su za predstavu Na mlekari autorice Nade Janković na KAM-u 2007.g. osvojili nagradu za najbolju predstavu festivala i sudjelovali na 47. festivalu HKA u Kastavu. Za ulogu Fike u istoj predstavi Sanja Kolarić je osvojila nagradu za najbolju žensku ulogu.
Vezilje su osnovane 2005.g. zahvaljujući entuzijazmu Đurđice Jančec koju su kasnije naslijedile Gordana Kovačić i Marijana Hadeljan. Danas djeluju pod nazivom rukotvorine, a bave se rekonstruiranjem dijelova nošnje, uče nove tehnike, od heklanja, kukičanja, štikanja i vezenja do zlatoveza, izrade aplikacija i tradicijskog nakita. Ponosne su na projekt izrade suvenira u obliku ropčeka i poculice te suradnju sa OŠ Tomaša Goričanca u realizaciji kreativnih radionica za djecu.
Najmlađa Zvonova skupina su mažoretkinje koje su u kratkom vremenu postigle zavidne rezultate pod budnim okom licenciranih trenerica Petre Mesarić i Ivane Hajdinjak.
KUU Zvon se može pohvaliti i svojom Etno zbirkom koju je osnovao 2005. godine uz financijsku podršku američke zaklade USAID s ciljem očuvanja etno predmeta od propadanja. U prikupljanu, čišćenju i evidentiranju etnografske građe svoj obol dali su brojni pojedinci i zadužili Zvonovce da i dalje čuvaju od propadanja i prezentiraju sadašnjim i budućim naraštajima identitet međimurskog kraja. Svim sadašnjim i bivšim Zvonovcima od srca hvala!
Marina Držanić
