Kolumna Maje Šegović iz Anande:
U svakodnevnom životu prosuđujemo gotovo svakog trenutka. Osmotrimo li
samo posljednjih sat vremena i zapišemo li na list papira što smo rekli i pomislili,
vidjeti ćemo da je većina sadržaja upravo prosudba. Bilo loše ili dobro, veliko ili malo,
pravo ili krivo, lijepo ili nelijepo, sve što prosuđujemo temelji se na nekom gledištu na
osnovu kojeg donosimo prosudbu.
Tako gradimo strukturu svog života, uvijek u nastojanju da donesemo „pravu“
prosudbu. Nerijetko dođemo do trenutka kada se zapitamo o vrijednosti gledišta koja
imamo. To je neka izazovna situacija koja mnogo toga temeljnog dovodi u pitanje. I
ona je prilika za promjenu. Taj trenutak je nama dar.
Kako odrastamo, razvijamo se i sazrijevamo, od nama bitnih osoba i životnih
situacija usvajamo gledišta i ugrađujemo ih u svoj sustav vrijednosti. Kada njihovu
vrijednost nešto dovede u pitanje, tada počinje čišćenje slojeva koji temeljno ne
pripadaju nama. Tada primjenom alata svjesnosti možemo polako raspoznavati ono
što odzvanja u nama kao naša istina. Tako počinjemo izgrađivati svjesnog sebe.
Pogledamo li iz šire perspektive, i upotrijebimo li rječnik Accessa, sva gledišta
su zanimljiva. Počnemo li koristiti rečenicu „Zanimljivo je gledište da ima(m) ovo
gledište“ za svaku prosudbu koju donesemo ili čujemo, započeli smo rastvarati čvrstu
strukturu oko nas koja nam ne dopušta da kreiramo život koji bismo htjeli živjeti.
Doživljavate li ovaj alat laganim, koristite rečenicu do iduće kolumne i
zabilježite kako se osjećate sada, a kako nakon dva tjedna. Koliko lakoće ovaj izbor
može donijeti?
