Brojni predmeti i alati koje su koristili naši stari, srećom, neće otići u zaborav zahvaljujući muzejima, ali i pojedincima entuzijastima koji sa žarom i ponosom skupljaju starine svog zavičaja.
Jedan od njih je i Ivan Strahija iz Podturna. Na “gruntu, domovini” njegovih roditelja u Podturnu uz Ivanovu stolarsku radionicu svaki će gost namjernik opaziti nebrojeno mnogo starih predmeta, alata, pila, lampaša, ormara, namještaja, drvenarije, starih radioprijemnika…
Pogled pada i na vrteći brus, veternicu. Ivanovom zaslugom nisu završili u smeću i time nisu nepovratno izgubljeni. Ivan je odmalena bio u doticaju s raznom građom i alatima jer mu je otac bio cimerman, tesar.
– Otac Đuro mi je poživio 101 godinu i tri mjeseca. Umro je prošle godine. Ugradio je u mene ljubav prema drvu. Poučio me tome da kakvo god je “drevo”, ono je uvijek lijepo – sa sjetom u oku prisjeća se Ivan svog oca Đure.
Pronalazi, čuva i obnavlja
Ivan se školovao za stolarsku, ali i strojarsku profesiju. Radeći u Hrvatskoj i inozemstvu često je svjedočio situacijama kad su ljudi jednostavno odlučili baciti vrijednu “povijest”.
– U Koprivnici je jedna žena htjela u otpad baciti sat koji datira iz 1901. godine. ‘Pa kaj će mi to. Ako vam treba, zemite si, bar se toga rešim’, rekla mi je poklanjajući mi sat. Spasili smo tu u Podturnu i stari frižider. Nisam isprva znao što je to, ali sam uvidio da je to stari drveni frižider na led. Led se čuvao u zemlji zatrpan slamom od prethodne zime. Ovaj smo frižider izvukli iz stare kuće koju je već bager rušio. Počistio sam i djelomično restaurirao i staru kočiju koja se koristila i za rad, ali i za vožnju do Sv. Martina ili na proštenja.
Zbirka starih alata također je zanimljiva. Velik dio predmeta dio je obiteljskog nasljeđa:
– Imali smo doma krave s kojima se oralo, pa imam plugove i druge alate koji su se koristili za polje. Mnogo je predmeta koji su koristili moji roditelji, bake i djedovi. Sve to želim sačuvati i obnoviti.
Naša starina treba ostati doma
Jedan od prepoznatljivih detalja podturenske razglednice je i stara vršalica. Općini Podturen darivao ju je Ivan samo pod uvjetom – da se ni u kom slučaju vršalica ne prodaje kako bi zauvijek ostala gdje i pripada, u njihovom mjestu.
– Često mi dolaze kolekcionari, posebno Slovenci koji bi željeli otkupiti neke moje stvari. Međutim, volio bih da to sve ostane tu doma, kod nas u Podturnu. Sin i kći imaju svoj život i pitanje je koliko imaju vremena i volje za čuvanjem i brigom oko tih starih stvari. Bilo bi dobro kad bi se u mjestu napravila neka soba kao etnozbirka ili mini muzej gdje bi se ti predmeti mogli pohraniti. Sve bi to darovao Općini. Siguran sam da bi se u toj ideji suglasili i ostali iz Podturna koji imaju predmete iz starine. Time bi mlađe generacije kako naše tu domaće, tako i potencijalne turiste upoznali još više s poviješću našeg kraja – s ljubavlju prema rodnoj grudi ističe Ivan.
Odmalena vješt u izradi maski
Podturen je poznat po svojim autohtonim maskama “čapljama”. Ivan je svoju prvu masku napravio u petom razredu osnovne škole. Sva je od drveta, čak i rogovi. Još je i danas čuva. Kad zatreba, pomaže i podturenskom majstoru za maske Slavku Vidoviću. Planova i volje ima mnogo. Ovih dana priprema dokumentaciju za mirovinu, ali ne miruje. Želi sve te stare predmete obnoviti, počistiti, urediti, izložiti ih u svojem “škednju” i vrtu, sve dok ne nađu svoje stalno mjesto u nekoj zbirci kako bi ostale svima na spomen na stara vremena iz kojih se može mnogo naučiti.
foto: Zlatko Vrzan
Ivan Strahija u svojoj kolekciji ima i primjerak sata iz 1901. godine
