Nakon burnog života glazbenika tijekom kojeg je proputovao i vidio svijet više nego mnogi drugi ljudi, Nebojša Božić, u ranu jesen svog života, smiraj je potražio u Međimurju, daleko od užurbanog života, gužve, buke.
Mali raj na zemlji
U malom Robadju, gotovo u divljini, uređuje svoju kućicu koju misli pretvoriti u seoski turizam s isključivo domaćom ponudom hrane i pića.
– Ovo je pravi raj na zemlji, dočekao nas je naš domaćin pokazujući nam svoje malo imanje. Evo, na koju god se stranu okrenete, pogled puca na šumu, polje, livadu, vinograde. Nema automobila, nema ljudi, nema nikoga. Samo mir, tišina i cvrkut ptica.
Iako treba još podosta rada i truda da se sve uredi, već se sada vide trud i sati i sati rada. Posvuda cvijeće, ručno rađeni drveni ukrasi, klupice, stolovi i niz drugih sitnica na kojima zapinje oko.
Razgledavajući okolo-naokolo ubrzo nas je primamljiv miris podsjetio na razlog posjete. Naime, iz podruma se širio opojni miris sušenog mesa koji bi i najzasitnijima izmamio slinu na usta.
– E, ovo je moj podrum, moja “radna soba”. Tu radim kulen, kulenovu seku, pancetu, pršut od junećeg lažnog bifteka, čak i meso s tiblice te razne kobasice od divljači, prije svega vepra, jelena i srnetine, s ponosom nam je objašnjavao Nebojša.
Nebojša, naime, nije autohtoni Međimurac niti tu ima korijene, već potiče iz Slavonije gdje su upravo te delicije udomaćene i otkuda je ponio recepte svoje mladosti.
Pac, paprika iz Kopačkog rita i miris djetinjstva
– Nema tu posebne tajne osim dobre sirovine, odnosno mesa koje mora biti kvalitetno. Isto tako, treba znati napraviti i dobar rasol ili pac. Istina, ne pravim proizvode po izvorno slavonskim receptima, već sve modificiram jer tu ljudi ne vole ljuto kao Slavonci. Tajna je i u dobroj paprici koju nabavljam u Kopačkom ritu.
Kako životinje ne uzgaja sam, sve kupuje od provjerenih uzgajivača,a divljač od lovačkih društava. Naravno, kaže, za dobar kulen ne valja svinja od 120 kg, već mora imati minimalno 200 kg što je često teško i nabaviti. Najbolje bi bile one od preko 300 kg, no nemoguće ih je danas nabaviti.
– Na kraju sve treba dobro i prodimiti što također radim sam u priručnoj pušnici. Nije svejedno s kojim se drvom loži. Najbolja je agacija, a potom bukva i grab.
Kulen, primjerice, suši i do 40 dana, hladnim dimom tako da loži svaka dva dana pa tako početni komad od oko 4.7 kg na kraju dospije na svega 2 kg. To mu je ujedno i optimalna težina.
Puno truda i rada uloži u sve to, kaže, i na kraju nije isplativo. No radi to kako bi se imao čime ponositi i čime hvaliti te počastiti brojne prijatelje koji često svrate na čašicu njegovog vina i naravno na nešto za pod zub.
(vv)
Foto: zv
