Mnogo govorimo o odlasku mladih liječnika u Njemačku, ali kako je biti mladi liječnik u Njemačkoj iz prve ruke ispričala nam je liječnica Petra Mesarić Hočuršćak rodom iz Peklenice koju smo za vrijeme uskršnjeg odmora zatekli u roditeljskoj kući.
Nakon što je završila Gimnaziju u Čakovcu, Petra Mesarić nastavila je studij medicine u Mariboru. Slovenija je već tada bila u EU, a kad je Petra završila studij i Hrvatska je ušla u EU. Liječnike traže svuda i u Sloveniji i Hrvatskoj, ali Petra je iz privatno profesionalnih razloga odlučila započeti karijeru u Njemačkoj, udala se i za suprugom odselila u Njemačku. Žive u Plochingenu, gradu veličine Varaždina, u okolici Stuttgarta.
– Plochingen je za mene idealne veličine nije prevelik, grad taman po mojoj mjeri. No u gradu nema bolnice, jer je to za njemačke pojmove manje mjesto, kaže Petra
Prije kratkog vremena je otpočela specijalizaciju obiteljske medicine u bolnici u obližnjem Göppingenu, udaljenom 20 kilometara od mjesta u kojemu živi.
No vratimo se korak unatrag, nakon završenog studija medicine koji i u Sloveniji traje šest godina, tamo je odradila i šest mjeseci pripravništva. Nakon toga stručni ispit je položila u Ljubljani, čime je stekla uvjete da može samostalno raditi u Sloveniji.
– Rad u Hrvatskoj nije bila moja opcija, kazala je Petra, već odlazak u Njemačku. No da bi se tamo zaposlila kao liječnica morala je proći određene korake. Prvi uvjet je bio poznavanje njemačkog jezika. Učila sam u školi njemački jezik 8 godina, ali to nije dovoljno.To je bio školski njemački. Morala sam usvojiti razinu B2 koja nema veze s medicinom, nego za normalnu konverzaciju.
– Svakome u mojoj situaciji savjetovala bih da pođe na tečaj njemačkog, ali ja sam ga učila sama. Gramatiku sam znala iz škole, jedino mi je nedostajao fond riječi. – Da izađem na ispit i prođem ga trebalo mi je oko 10 mjeseci. U tih deset mjeseci treba uključiti i ono vrijeme koje mi je bilo potrebno da se uopće prilagodim novoj sredini i saživim s njom. Da bi se ozbiljno mogao potražiti posao liječnika početnika potrebno je oko godinu dana, da bi se riješile sve formalnosti.
Prvi korak je bio odlazak u Regierungs Präsidium da mi daju popis što sve moram priložiti za ispit koji se zove aprobacija. To nije provjera medicinskog znanja. U biti je to ispit da li znam komunicirati s pacijentom na njemačkom jeziku. Preduvjet da bi se izašlo na aprobaciju je prethodno položena B2 razina njemačkog jezika, uz to priložena ovjerena kopija diplome medicinskog fakulteta, položenog stručnog ispita, kopija osobnih dokumenata, zdravstvena liječnička potvrda…
Aprobaciju sam polagala u Stuttgartu u Ärztekammer-u (Liječničkoj komori). Tek kad se položi taj ispit može se početi tražiti posao liječnika u Njemačkoj.
– I prije nego što sam bilo što od navedenog položila, slala sam molbe za posao, ali bez uvjerenja o poznavanju jezika što se dokazuje na spomenuti način, nema nikakve šanse za posao. Ali kad sam prošla aprobaciju u roku od tjedna dana i šest različitih molbi za posao, dobila sam pozitivan odgovor. Iskreno nisu mi se svi javili, ali sam dobila priliku za posao, otkrila nam je Petra.
Dodala je: – Od početka me zanimala obiteljska medicina, za koju specijalizacija ukupno traje 4 godine. Kreće se od interne gdje se radi godinu dana. Nakon toga slijedi šest mjeseci rada na hitnoj. Tada je s bolničkim dijelom specijalizacije gotovo, a slijedi 2,5 godine rada kod privatnog liječnika u ambulanti obiteljske medicine. Već sada ima dogovorenu ambulantu u kojoj će to odrađivati, kod svog liječnika u Plochingenu.
– Obećao mi je da ću moći preuzeti njegovu ambulantu dok završim specijalizaciju, jer se on u sljedećih 5 godina namjerava umiroviti. Ako se tako rasplete, posao će mi biti dvije zgrade udaljen od mjesta stanovanja, kaže Petra. Radno vrijeme je od 7.30 do 17 sati, ali ako se do 17 sati ne napravi sav posao gotovo je kad se sve završi.. Pauza je pola sata do sat vremena kao prilika za obrok. Za sada radi samo od ponedjeljka do petka, ali od lipnja će početi i s dežurstvima. To znači da na dan dežurstva počinje raditi u 7.30 i radi do sutradan u 7.30 dok svi drugi ne dođu na posao. Tada ih na sastanku izvijesti što se dešavalo kroz noć i tek tada može kući.
– Kao specijalizant ili po njemačkoj terminologiji Assistenzarzt imam mentora Oberarzt-a. Odjel na kojem radim je podijeljen na 4 odsjeka, od kojih svaki ima 10 soba sa po ukupno 20 pacijenata za koje sam zadužena. Sve obavljam sama,od jutarnje vizite, određivanja terapije,vađenja krvi. Tamo sestre nemaju veze s nikakvim pikanjem ni intervencijama koje se događaju na tijelu pacijenta. One, primjerice, objese infuziju, a liječnik je odredi i napravi venski put. Sestre ne rade ni njegu pacijenta, nego to rade njegovateljice. Sestre zapravo raspoređuju terapiju koju odredi liječnik, a njegovateljice njeguju pacijente, pojasnila je Petra.
– Kao specijalizant prilikom određivanja terapije se posavjetujem s mentorom, ali je moram samostalno predložiti i biti odgovorna za odluke oko terapije. Ako sam sigurna odredim, a u svakom slučaju s mentoricom dva puta na dan prokomentiramo o stanju pacijenata. Tamo se svi postupci na pacijentu unose u kompjutor kontinuirano, tako da nema pisanja otpusnog pisma pri odlasku. Potencira se moja samostalnost. Jedino sam prvi mjesec više gledala nego odlučivala, ali nakon toga bačena sam u vatru. To je dobro jer se više trudim.Na odjelu sam trenutno jedina strankinja, ali u cijeloj bolnici najmanje polovica osoblja su stranci, a dolaze s cijeloga Balkana iz Srbije, Bosne, Makedonije… I Njemačkoj nedostaje domaćih liječnika. kaže Petra.
Za sada kada je specijalizant, neto zarada je 3 puta veća, bez dežurstva, koja se dodatno plaćaju.Nema nadoknade putnih troškova ni toplog obroka. U bolnici se dobije žetončić uz pomoć kojega se može hraniti u bolnici, a onda joj se ti troškovi skidaju s plaće oko 100 eura mjesečno. Za usporedbu stan veličine 110 kvadrata u kojem žive košta 1200 eura a pokriva i dio režija. Cijene hrane su otprilike na razini naših cijena, možda čak i neke stvari i jeftinije. Od jedne plaće se u Njemačkoj baš i ne živi posebno, a s dvije se već ne treba razmišljati o svakom potrošenom euru. Veću plaću može očekivati kad počne raditi kod obiteljskog liječnika.
Opremljenost bolnice u kojoj je specijalizantica ne odudara nešto posebno od naših, ali mogućnosti učenja su puno veće nego kod nas, a i znanje tamošnjih specijalista je zaista veliko, smatra Petra.
– Za sad definitivno ne razmišljam o povratku, premda se naporno radi. Meni je sasvim dobro tamo. Na početku je bilo teških trenutaka, kad ti je sve novo i ne znaš, što te čeka, ali kad sam skupila sve papire, to je bila druga priča. I ostati u Hrvatskoj ima svojih prednosti, ali prije svega to je osobna odluka za svakoga tko o tome razmišlja. Svatko sam mora odlučiti što mu je prioritet. Osobno za sada svoju odluku nisam požalila, rekla nam je Petra Mesarić Hočuršćak, mlada liječnica koja je svoju medicinsku karijeru započela u Njemačkoj.
