Poznato je da su iz Gornjeg Mihaljevca potekli brojni glazbenici koji danas grade zavidne karijere u Hrvatskoj i inozemstvu. Stoga i ne čudi da i danas tamo stasaju brojni mladi talenti. Među njima je i šesnaestogodišnji Dominik Bogdan koji dolazi iz Tupkovca. Svirati je počeo sa svojih sedam godina, a kako je krenuo njegov glazbeni put saznali smo u razgovoru koji donosimo u nastavku.
S koliko godina si počeo svirati? Koje sve instrumente sviraš?
Još kad sam bio dijete moj je tata odmah uočio da bih trebao upisati glazbenu školu. Sa svojih 9 godina, kada sam pohađao treći razred osnovne škole, upisao sam Umjetničku školu Miroslav Magdalenić i odabrao sam instrument klavir. Osim klavira, sviram i harmoniku koju sam naslijedio od djeda. Sa znanjem sviranja klavira vrlo sam lako naučio svirati harmoniku, uz malu pomoć oca, koji mi je posudio knjige koje je i on koristio kad je kao mali učio svirati harmoniku.
Bratić je svirao gitaru pa sam je u njegovoj sobi znao uzeti u ruke i malo isprobavati. Posudio mi je gitaru i tijekom jedne godine naučio sam osnove gitare, uglavnom preko interneta. Za 16. rođendan roditelji i stariji brat su mi poklonili gitaru.
Ljudi me često pitaju zašto nisam upisao i srednju glazbenu školu. Već sam u osnovnoj školi imao dosta izvannastavnih aktivnosti. Pohađao sam jezičnu škola gdje sam učio engleski i Umjetničku škole, a trenirao sam i nogomet pa nisam imao previše slobodnog vremena. Zato sam odlučio da neću upisivati srednju glazbenu školu.
Gdje si nastupio do sad?
Do sad sam nastupio u Centru za kulturu, dvorani Scheier, dvorani Umjetničke škole Miroslav Magdalenić, Društvenom domu u Gornjem Mihaljevcu, nekim osnovnim školama i na festivalu „Naš mali Kaj“. U Gornjem Mihaljevcu, već s 9 godina nastupio sam na humanitarnom koncertu „Naši za naše“. Od svoje devete godine pa do sad svake sam godine nastupao na humanitarnom koncertu u Gornjem Mihaljevcu.
Imaš li glazbene uzore?
Za svoj glazbeni uzor ne mogu se odlučiti. Poštujem gotovo svaki žanr glazbe i iz svakog mi se žanra sviđa neki izvođač ili grupa. U svoje slobodno vrijeme slušam Hladno pivo, ZZ top, the Doors i mnoge druge, ovisi o mom raspoloženju. Omiljeni domaći vokal mi je Mile Kekin, a strani Serj Tankian ili Corey Taylor.
Što za tebe znači glazba? Bavi li se u tvojoj obitelji još netko glazbom?
Za mene glazba predstavlja unutarnji mir. U mojoj obitelji glazbom se bave i moji roditelji, Ivan i Renata. Nastupaju u restoranu Potrti Kotač. Majka je vokal, a otac svira klavijature i pjeva. Svoj duo Nostalgija imaju već dugih 29 godina.
Znači li to da u vašem obiteljskom domu uvijek vladaju pjesma i svirka te dobro raspoloženje?
U našem domu svaki dan vlada pjesma. Gotovo svakodnevno uzmem neki instrument i sviram. Ili sviram ja, ili moj otac. Iako rijetko, nekad sviramo i zajedno. U takvom mi je okruženju bilo zanimljivo odrastati. Imam li pitanje u vezi glazbe ili instrumenata, uvijek mogu pitati svog oca. Cijenim glazbu i umjetnost i smatram da je moja okolina doprinijela tome. Nadam da ću u budućnosti pronaći neki alternativni bend. Volio bih da to bude rock band. Ako i ne nađem, možda osnujem svoj, vidjet ćemo.
