Konzumacija alkohola najčešće se veže uz društveni kontekst, poput proslave rođendana, blagdana, obiteljskih okupljanja, svadbi, izlazaka s prijateljima ili uz opuštanje nakon posla uz društvo. Alkohol je u mnogim situacijama postao gotovo uobičajen pratitelj druženja i zajedničkog provođenja vremena. No, postoje i osobe koje alkohol konzumiraju nasamo, bez društva i bez posebnog povoda. Čaša vina navečer nakon napornog dana, nekoliko piva ispred televizora ili „malo za opuštanje“ prije spavanja često se ne doživljavaju kao problematično ponašanje. Ipak, upravo pijenje alkohola nasamo može biti važan znak rizika za razvoj ozbiljnijih problema.
Prema istraživanjima, između 30 i 40 posto osoba koje piju alkohol navodi da to ponekad čine i nasamo. Učestalost se povećava s dobi, što znači da odrasle i starije osobe češće konzumiraju alkohol bez društva nego mlađe osobe. Muškarci češće priznaju da piju sami nego žene, dok osobe koje su u braku rjeđe piju same u odnosu na neoženjene ili neudane osobe (Creswell i sur., 2021.). Primjerice, samci često koriste alkohol kao zamjenu za socijalnu interakciju ili način popunjavanja slobodnog vremena.
Iako takvo ponašanje ne znači nužno ovisnost, važno je obratiti pažnju na razlog zbog kojeg osoba poseže za alkoholom kada nema društvenog konteksta. Osobe koje piju same u velikom broju slučajeva ne piju kako bi se zabavile ili dodatno uživale, već kako bi ublažile neugodne osjećaje poput stresa, napetosti, tuge ili usamljenosti. Kada alkohol sve češće postaje način „samoliječenja“, pijenje nasamo prerasta u način nošenja s emocijama. S vremenom se stvara začarani krug u kojem alkohol kratkotrajno donosi olakšanje, ali dugoročno dodatno pogoršava emocionalno stanje i povećava rizik razvoja ovisnosti.
Potvrda da pijenje nasamo nije nimalo bezazlena situacija leži u činjenici da osobe koje češće piju same u prosjeku piju više i češće razviju probleme povezane s alkoholom. Pritom je količina alkohola vrlo značajan čimbenik rizika za razvoj problema s alkoholom. Nije isto radi li se o povremenom jednom piću ili o redovitom unosu većih količina alkohola.
Problem kod pijenja alkohola nasamo jest i to što ono često ostaje skriveno. Članovi obitelji, prijatelji ili kolege ne vide koliko osoba zapravo pije, a i sama osoba može umanjivati količinu ili ozbiljnost problema. U društvu, drugi ljudi su naša ogledala, jer vidimo njihove reakcije, pratimo njihov tempo i lakše prepoznamo kada je dosta. Kada pijemo sami, to ogledalo nestaje. Nema nikoga da nam skrene pažnju na promjenu ponašanja ili količinu koju smo popili, pa se granica između opuštanja i gubitka kontrole vrlo lako briše. Zato nije dovoljno pitati se „pijem li previše?”, nego i „pijem li sve češće sam, skrivam li pijenje i koristim li alkohol da bih lakše izgurao dan?“
Iako je pijenje alkohola nasamo rjeđe od pijenja u društvu, njegove posljedice mogu biti ozbiljne. Iza samotnog pijenja najčešće se ne nalazi potreba za zabavom, nego pokušaj suočavanja sa stresom, tugom, usamljenošću i drugim neugodnim emocijama. Takav obrazac može dovesti do veće konzumacije alkohola, razvoja problema povezanih s pijenjem te sve češćeg korištenja alkohola kao načina nošenja sa svakodnevnim teškoćama.
Zato se pijenje alkohola nasamo sve više promatra kao važan rani znak rizika, a ne samo kao bezazlena navika ili način opuštanja nakon napornog dana. Prepoznati takav obrazac na vrijeme znači pružiti osobi priliku za razgovor, podršku i zdravije načine suočavanja s problemima prije nego što se razviju ozbiljnije posljedice.
