Ovih se dana u stručnim krugovima, ali i u široj javnosti češće progovaralo o nasilju nad ženama. Navode se najvažniji uzroci tog, u svijetu najproširenijeg oblika kršenja ljudskih prava, pa se spominju duboko ukorijenjeni društveni i kulturološki obrasci koji u mnogim sredinama potiču rodnu, ekonomsku i druge vrste nejednakosti žena, pri čemu žrtve nasilja teško ostvaruju pravo na pomoć i zaštitu.
Često spominjan „uzrok“ nasilja nad ženama je i alkoholizam. Veza između nasilja i alkoholizma kompleksna je i višeslojna. Možemo reći da alkohol sam po sebi neće proizvesti nasilničku strukturu ličnosti, ali sa sigurnošću znamo da je alkoholizam česti pratitelj nasilja u obitelji. Zašto je to tako?
Konzumacija alkohola kod osobe koja ima potisnutu sklonost agresiji, dovodi do gubitka samokontrole i otpuštanja svih kočnica, te se manifestiraju nasilnički obrasci ponašanja koji bi, vrlo vjerojatno, u trijeznom stanju bili zatomljeni. Pod utjecajem alkohola mijenja se sposobnost regulacije emocija, a mozak ima smanjenu sposobnost rasuđivanja i donošenja odluka. Osoba reagira impulzivnije, nepromišljeno i sklonija je iskazivanju verbalnog, fizičkog i svakog drugog oblika agresivnog ponašanja. Mogući su i ispadi u sjećanju, mnogi se drugi dan niti ne sjećaju što su sve u pijanom stanju rekli i učinili.
Kod alkoholičara je izražena i visoka doza sebičnosti. U alkoholiziranom stanju ne vodi se briga o osjećajima i potrebama drugih osoba, a zbog oslabljenih mogućnosti prosuđivanja nečijih riječi ili postupaka, alkoholičar često sve krivo shvati i poima, te potpuno apsurdno reagira.
Alkoholizam jednog ili više članova obitelji, značajno narušava obiteljske odnose i težak je teret i bez nasilja i agresije. Obitelj propada ekonomski, socijalno, zdravstveno i na sve druge načine. Žena u obitelji alkoholičara preuzima teret funkcioniranja obitelji i pritisnuta je brigama organizacijske, financijske i druge naravi. I sama propada zbog stalne izloženosti strahu, napetosti, nemoći i drugim oblicima stresa. Fizičke i emocionalne povrede kojih se žrtva nerijetko i srami doprinose izbjegavanju druženja i komunikacije s drugima te vode u jednu vrstu socijalne izolacije. Pomoć društva i institucija često je samo deklarativna i nedostatna, a žrtva se osjeća sama, zapletena u mrežu problema i bure emocija.
Stoga su suvišna pitanja zašto žena godinama trpi nasilničko ponašanje. Moramo razumjeti činjenicu da ju maltretira osoba s kojom je emocionalno vezana i s kojom dijeli roditeljstvo, ali i svoju egzistenciju. Vremenom dođe do iscrpljenosti, gubitka snage i volje da se učini promjena, a nasilje i dalje eskalira. Tu je naravno i nada da će on prestati piti, vjera da će prevladati „dobar čovjek u njemu“, pa žrtva postane dio kruga maltretiranja, pa kajanja i obećanja: „Neću nikad više, volim te, oprosti još samo ovaj put…“
Teško je taj začarani krug prekinuti, ali je naravno, moguće. Važno je razumjeti da se prihvaćanjem takvih agresivnih obrazaca funkcioniranja, šutnjom i trpljenjem ništa neće poboljšati. Problemi će postajati sve veći, a nakon niza godina, nastaviti će se kroz neprihvatljive obrasce ponašanja djece koja su odrastala u takvom obiteljskom okruženju i unatoč traumatičnih iskustava, usvojila neprimjerena ponašanja. Tako se nastavlja transgeneracijski prijenos alkoholizma i nasilja u nekim obiteljima.
Kao prvi korak nužno je liječenje alkoholičara i uspostavljanje apstinencije od pijenja alkohola, ali nakon toga je važno raditi na promjeni obrazaca ponašanja i komunikacije u obitelji, pri čemu je nerijetko ključna pomoć stručnjaka i udruga samopomoći poput klubova liječenih alkoholičara. Zapamtimo da je nasilje u bilo kojem obliku neprihvatljivo i na njega treba postojati nulta tolerancija.
> Što nakon bolničkog liječenja ovisnosti o alkoholu?
