Kada čujemo ili pročitamo riječ alkoholičar, većina nas vjerojatno zamisli neuglednu osobu koja pije po cijele dane i noći, ne izvršava svoje obaveze i nema posao ni obitelj. Tada zapravo zamišljamo samo jedan dio alkoholičara, ali u stvarnosti se većina ne uklapa u takve stereotipe.
Veći broj alkoholičara spada u skupinu takozvanih funkcionalnih alkoholičara. Oni na prvu djeluju sasvim „normalno“. Imaju obitelj, stabilan posao i društveni život. Ispod površine pak skrivaju borbu s alkoholom, koju često sebi negiraju, a od drugih ju vješto skrivaju.
Postoji nekoliko znakova koji nam mogu ukazivati da bi netko mogao biti funkcionalni alkoholičar. Oni se pobrinu da uvijek imaju alkohol negdje pri ruci. Bilo da su doma, na poslu, na putovanju, na nekom događanju ili sl. Pritom si znaju kupiti zalihe alkohola, za svaki slučaj, da im ne ponestane. Imaju nekoliko skrovišta gdje skrivaju alkohol i vrlo dobro razrađene taktike za pijenje u većini situacija. Primjerice, u šalicu kave „za van“, koja ima neprozirnu ambalažu sipaju alkohol i prave se da piju kavu. Ili umjesto vode iz prozirne boce, piju votku ili džin – jer izgledaju kao voda. Piju svaki dan, ili gotovo svaki dan. Vole se „nagraditi“ alkoholom nakon napornog dana. Ako im slijedi neki događaj, proslava ili sastanak za koje se zna da tamo neće biti alkohola, pokušat će izbjeći odlazak, pritom izmislivši neku drugu izliku. S druge strane, uživaju u događajima u kojima se očekuje konzumiranje alkohola. Tada su dobro raspoloženi jer mogu popiti velike količine, bez da ih netko pretjerano osuđuje.
Usputno se za njih zna reći da „vole popiti“, ali bez svjesnog razmišljanja da možda imaju problema s alkoholom. Ako im netko pokuša ukazati da pretjeruju, zauzimaju obrambeni stav, tvrdeći da to nije ništa. S vremenom se razvije vrlo visoka tolerancija na alkohol, što im omogućuje da piju puno, a bez očitih znakova intoksikacije. Ipak, i oni imaju svoje granice, pa kad pretjeraju, često se ne sjećaju što su sve radili u pijanom stanju. S vremenom je sve više tih „rupa“ u sjećanju, pa sve češće ne uspijevaju biti u toku sa stvarima.
Funkcionalni alkoholičari često imaju nisko samopoštovanje i probleme s međuljudskim odnosima. Oni koriste alkohol za suočavanje sa stvarima koji ih muče. Alkohol im privremeno pomaže da zaborave na svoje probleme i stresne situacije, i daje im osjećaj da imaju kontrolu nad svojim životom. Kad se otrijezne, problemi ne nestanu, a oni iznova posegnu za alkoholom, upadajući tako u začarani krug.
Osobe koje su najbliže oboljelom će vjerojatno primijetiti neke od ovih znakova koji ukazuju na problem s alkoholom, međutim, većina ih neće potražiti stručnu pomoć. Razlog je u tome što se bližnji tješe time da osoba ipak funkcionira u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Pretpostavljaju da je to samo faza i da će se s vremenom stvari posložiti. S vremenom pak stvari postaju sve gore, problemi se počinju nagomilavati, a ovisnost polako i tiho razara zdravlje, odnose i mentalno stanje. Bližnjima se alarm upali kad se već dogode neke posljedice, bilo da je to otkaz na poslu ili neka nova dijagnosticirana bolest kao što je ciroza jetre i sl.
Funkcionalni alkoholizam može potrajati samo određeni vremenski period dok osoba uspijeva održavati kontrolu između razdoblja pijanstva i trijeznosti. Nakon toga će alkohol preuzeti kontrolu i doći će do sve vidljivijih znakova alkoholizma. Važno je spomenuti da nije potrebno „dotaknuti dno“ da bi se potražila pomoć. Što ranije se počne raditi na problemu alkoholizma – to je lakši put oporavka.
