„Današnja djeca stalno su na mobitelima, nit ne razgovaraju međusobno, a u društvu su.”
Ova se rečenica sve češće može čuti, osobito među starijim generacijama – i doista, u njoj ima istine. Ipak, upravo smo mi, roditelji, odgajatelji i odrasli općenito, ti koji možemo usmjeriti djecu da barem dio vremena provode u tradicionalnim igrama poput skrivača, društvenih igara ili preskakanja vijače, a manje isključivo u virtualnom svijetu. Interes za modernim igrama danas je sve veći, no to ne znači da nose samo negativne strane; važno je sagledati ih iz različitih perspektiva, a u nastavku donosim njihove razlike.
Fizička aktivnost ključna je za dječje zdravlje i opće zadovoljstvo, a jedan od prirodnih oblika tjelesne aktivnosti upravo je igra. Igra je sastavni dio dječjeg života – kroz nju djeca istražuju, otkrivaju nove stvari, upoznaju okolinu i različite kulture. Dok se učenje tradicionalno shvaćalo kao “radni” napor, igra je dugo bila viđena kao slobodno, nestrukturirano vrijeme koje donosi pozitivne emocije, ali ne nužno i znanje. Danas se, međutim, sve više ističe koncept učenja kroz igru, koji se smatra planiranom i ciljanom aktivnošću te važnim pedagoškim pristupom. Tehnološkim napretkom uznapredovale su i digitalne igre, tzv. moderne igre. One su i najčešće tražene od strane djece, a naravno, kao i sve, imaju svoje nedostatke, ali i boljke.
Među najčešćim nedostacima modernih igara ističe se visoka cijena potrebne opreme – pametnih telefona, tableta, konzola ili računala. Osim financijskog aspekta, one često potiču individualizam, smanjujući socijalnu povezanost djece, odnosno društveni duh. Još veći problem je kad ne postoje granice u digitalnom igranju što može dovesti i do ovisnosti. Mertika i Mariana (2020) u svom su istraživanju primijetili da djeca, kada igraju online igre i izgube, često ispoljavaju frustracije i emocije vikanjem te ne znaju učinkovito upravljati svojim osjećajima.
Nasuprot tome, tradicionalne igre jednostavne su i pristupačne, često improvizirane, ali s velikim razvojnim potencijalom. Istraživanja pokazuju da one potiču dječju maštu, fizičku aktivnost i suradnju s vršnjacima, čime se istodobno jača i socijalni razvoj, ali i strpljenje (Deona, 2018). Uz to, kroz pravila igre i zajedničko dogovaranje, djeca spontano uče vrijednosti poput poštivanja dogovora, bontona i zajedništva – vještine koje u digitalnom okruženju nerijetko ostaju u drugom planu.
Moderne igre mogu imati brojne prednosti za djecu, jer kroz njih ona brže i lakše usvajaju određena znanja – primjerice prepoznavanje slova, brojeva ili geometrijskih likova. Uz pomoć različitih aplikacija, djeca razvijaju vještine pismenosti istražujući tisak (slova, riječi, simbole, ikone), često upravo na tabletima. Videoigre pritom nude i izazov samim igračima te potiču učenje novih vještina.
S druge strane, korištenje računala u ranoj dobi donosi i određene fizičke izazove, budući da su motoričke sposobnosti djece još uvijek u razvoju. Primjerice, rukovanje mišem često im predstavlja veći napor. Igranje na dodirnim zaslonima potiče razvoj fine motorike, no pritom se često zanemaruje gruba motorika, što može dovesti do smanjene tjelesne aktivnosti i pasivnosti. Upravo u tom području tradicionalne igre pokazuju svoje prednosti, jer pomažu u razvoju grube motorike i ravnoteže te potiču aktivno kretanje.
Današnja djeca sve više provode vrijeme u virtualnom svijetu, što može smanjiti socijalnu interakciju i tjelesnu aktivnost. Iako moderne digitalne igre nude mogućnosti za učenje, razvoj fine motorike i stjecanje novih vještina, često potiču individualizam, visoke troškove opreme te izazivaju frustracije i teškoće u upravljanju emocijama. Nasuprot tome, tradicionalne igre, jednostavne i pristupačne, potiču maštu, suradnju, fizičku aktivnost i razvoj grube motorike, ravnoteže te socijalnih vještina poput strpljenja i zajedništva.
Optimalnim pristupom djeca mogu istovremeno uživati u digitalnim i tradicionalnim igrama, uz našu podršku i usmjeravanje, kako bi iskoristila prednosti tehnologije, a pritom razvijala tjelesnu aktivnost, kreativnost, socijalne vještine i zdrav, uravnotežen odnos prema igri.
>Uloga roditelja u podršci budućem srednjoškolcu
