U jednoj od prethodnih kolumni mogli ste pročitati „Što to znači biti genije“. Osim obrazloženja pojma inteligencije i načina na koji se ona najčešće mjeri, spomenuli smo da inteligencija nije jedinstvena sposobnost ni osobina, već se sastoji od različitih sposobnosti koje se razvijaju, mijenjaju kroz vrijeme i međusobno nadopunjuju. Razumijevanje tih razlika može nam pomoći da bolje shvatimo sebe i druge, osobito kroz različite životne faze.
Jedna od podjela inteligencije je na tzv. fluidnu i kristaliziranu inteligenciju. Fluidna inteligencija odnosi se na sposobnost logičkog zaključivanja, rezoniranja, uočavanja obrazaca i rješavanja novih, pojedincu nepoznatih problema bez oslanjanja na prethodno znanje. To je, primjerice, sposobnost koju koristimo kada rješavamo logičke zadatke ili pokušavamo shvatiti pravila neke nove igre. Većinom kada govorimo o inteligenciji mislimo upravo na ovaj tip. Međutim, pojedinac može biti „pametan“ i na druge načine – učen, načitan, dobro informiran. Kristalizirana inteligencija predstavlja upravo akumulirano znanje i iskustvo – vokabular, opće informacije, stručnost u određenom području, itd.
Zanimljivo je da se te dvije vrste inteligencije različito mijenjaju i razvijaju tijekom života pojedinca. Fluidna inteligencija razvija se tijekom djetinjstva kada učimo rješavati razne probleme, odnosno „učimo učiti“. Najčešće doseže vrhunac u ranoj odrasloj dobi, a potom postupno (i vrlo sporo) opada. To je dijelom objašnjeno smanjenjem brzine obrade informacija – sposobnosti da brzo primimo, obradimo i povežemo podatke. S godinama nam često treba nešto više vremena za rješavanje novih i kompleksnih zadataka.
S druge strane kristalizirana inteligencija može rasti desetljećima jer se temelji na iskustvu i stečenom znanju. Starije osobe često raspolažu bogatijim rječnikom, širim znanjem i bolje prosuđuju u poznatim situacijama (ono što neki nazivaju mudrošću). Dakle, iako jedna vrsta inteligencije kroz odraslu dob i starost postepeno opada, druga može nastaviti s rastom. Također, iako određene biološke predispozicije postoje, okolina, obrazovanje, navike i stil života imaju velik utjecaj na razvoj inteligencije. Učenje novih vještina, mentalna i tjelesna aktivnost te društvena uključenost mogu doprinijeti očuvanju kognitivnih sposobnosti i u starijoj dobi.
U svakodnevnom funkcioniranju važnu ulogu ima kapacitet radnog pamćenja. Radno pamćenje možemo zamisliti kao “mentalnu radnu ploču” na kojoj privremeno držimo zapisane informacije dok s njima baratamo. Primjerice, kada u glavi računamo ostatak pri plaćanju ili pratimo složene upute. Veći kapacitet radnog pamćenja povezan je s boljim razumijevanjem, učenjem i rješavanjem problema. Slično kao i brzina obrade informacija, i radno pamćenje može s godinama oslabjeti, što utječe na fluidne aspekte inteligencije.
Inteligenciju također možemo promatrati kroz razliku između verbalne i neverbalne inteligencije. Verbalna inteligencija uključuje razumijevanje i korištenje jezika – sposobnost izražavanja, tumačenja tekstova i bogatstvo rječnika. Neverbalna inteligencija odnosi se na snalaženje u prostornim odnosima (npr. orijentaciju u nepoznatom gradu ili građevini), prepoznavanje obrazaca i razumijevanje vizualnih informacija. Iako su ove dvije vrste inteligencije visoko povezane, postoje individualne razlike, pri čemu su neki ljudi značajno „bolji“ u korištenju jedne spram druge vrste.
Posljednjih desetljeća sve se više istražuje i govori o emocionalnoj inteligenciji. Ona obuhvaća sposobnost prepoznavanja, razumijevanja i reguliranja vlastitih emocija te prepoznavanja emocija drugih ljudi. Emocionalno inteligentna osoba zna se smiriti u stresnoj situaciji, prepoznati tuđe potrebe i učinkovito komunicirati. Ova sposobnost snažno utječe na kvalitetu međuljudskih odnosa, profesionalni uspjeh i opće zadovoljstvo životom. Neke komponente emocionalne inteligencije mogu se poboljšavati iskustvom i sazrijevanjem.
Zaključno, “biti pametan” ne znači samo brzo i uspješno rješavati testove inteligencije. Inteligencija uključuje logičko zaključivanje, stečeno znanje, ali i razumijevanje emocija i uspješnu komunikaciju u međuljudskim odnosima te je svaki pojedinac jedinstven u kombinaciji tih sposobnosti.
> Perfekcionizam – skriveni izvor stresa kod mladih
