U doba u kojem svakodnevno živimo između stvarnog i virtualnog svijeta, jedna vještina postaje važnija nego ikad – samosvijest. To je sposobnost da razumijemo sebe: svoje misli, osjećaje, navike, motive i reakcije. Jednostavno rečeno, samosvijest je sve ono što znamo o sebi, ali i ono što smo spremni iskreno priznati.
Kada prihvaćamo i svoje dobre i svoje slabije strane, počinjemo razvijati zdravu sliku o sebi. Nije poanta biti savršen niti stalno sretan. Poanta je razumjeti zašto se osjećamo onako kako se osjećamo i kako se naše ponašanje mijenja iz dana u dan.
Naše navike možda se čine bezazlenima, ali zapravo o nama govore vrlo mnogo. Neki teško ustaju, drugi ne mogu zamisliti jutro bez kave. Netko rutinski provjerava mobitel i kad ne očekuje ništa važno, dok drugi ne mari za digitalne obavijesti. Navike su mali prozori u naše potrebe i preferencije. Ako ih osvijestimo, već smo napravili važan korak prema boljem razumijevanju sebe.
Emocionalna stanja često su najveći izazov za razumjeti. Nekom će biti neugodno govoriti pred grupom, dok će se drugi baš tada osjećati najbolje. Netko će se snažno vezati za obitelj i prijatelje, ali će istovremeno osjećati tjeskobu kada izostane kontakt ili poruka. Netko će osjećati napetost u situacijama koje drugi smatraju sasvim jednostavnima. Važno je prepoznati te osjećaje i iskreno si priznati: “Ovako se osjećam – zašto?” Tek tada možemo razumjeti svoje reakcije.
Društvene mreže – ogledalo ili iluzija?
Danas je teško govoriti o samosvijesti bez spominjanja društvenih mreža. One su postale naše digitalno ogledalo, iako to ogledalo često ne prikazuje pravu sliku. Objava fotografije iz teretane, šetnje ili kavice na terasi može biti sasvim pozitivna stvar. Možda želimo podijeliti trud, motivirati druge ili obilježiti trenutak koji nam je drag. Ali ponekad se iza objave krije sasvim druga namjera – želja da nam netko kaže “Bravo!”, “Super izgledaš!” ili “Kako ti to uspijeva?”.
Osoba koja se ne osjeća dobro često će posegnuti za brzim rješenjem .Ponekad će to biti slika na mrežama, ponekad igra na mobitelu, brza kupovina, slatko ili gazirani sok. Naš mozak tada aktivira tzv. centar za nagrađivanje i mi osjećamo kratkotrajni val zadovoljstva. No upravo zato što je kratak, vrlo brzo nestane a mi se vratimo u isto stanje iz kojeg smo krenuli.
Kad objavljujemo nešto samo da bismo prikupili reakcije drugih, zapravo tražimo vanjski dokaz da vrijedimo. I tu se krije zamka.
Samosvjesna osoba ponaša se drugačije. Kada osjeti tjeskobu, nervozu ili nezadovoljstvo, neće reagirati impulzivno, nego će pokušati razumjeti što se točno događa. Ponekad će izabrati razgovor s bliskom osobom, ponekad malo tišine, ponekad šetnju ili samo nekoliko dubokih udaha. Takve odluke vode trajnom smirivanju, a ne brzom, površnom olakšanju.
Samosvijest nas potiče da se zapitamo: objavljujem li nešto jer to želim ja ili jer želim reakciju drugih?
Čim možemo dati iskren odgovor na to pitanje, već smo na dobrom putu.
Poznavanje sebe ključni je temelj mentalnog zdravlja. Kada razumijemo svoja psihološka i emocionalna stanja, lakše biramo zdrave načine nošenja s napetošću, brigama i problemima. A problemi su normalan dio života jednako u Međimurju kao i bilo gdje drugdje.
Samosvijest ne znači da se uvijek osjećamo dobro, nego da znamo kako se brinuti o sebi i kada nam je najteže.
I zato prije nego što objavimo sljedeću fotografiju, prije nego što posegnemo za mobitelom ili prije nego što se osjetimo loše – možda je dovoljno samo zastati i pitati se: “Što se zapravo sa mnom događa?” Odgovor na to pitanje često vrijedi više od stotinu lajkova.
> Psihologija darivanja i sveti Nikola
