Samoliječenje je praksa koja se koristi kada ljudi pokušavaju sami ublažiti simptome bolesti, stresa ili emocionalnih poteškoća, bez savjeta ili pomoći stručnjaka. Iako postoje različiti oblici samoliječenja, alkohol je jedan od najčešćih. Ponekad osoba pije kako bi pokušala „izliječiti“ emocionalnu ili fizičku bol, anksioznost, depresiju ili neki drugi psihijatrijski poremećaj.
Alkohol djeluje kao depresor na središnji živčani sustav, što znači da usporava moždanu aktivnost, smanjuje osjećaj anksioznosti i može izazvati osjećaj opuštanja. Zbog tih učinaka, pojedine osobe se okreću alkoholu kao pomoći kod određenih problema. Iako alkohol može pružati privremeni osjećaj olakšanja, to nikako nije trajno rješenje za rješavanje emocionalnih problema. Mnogo je razloga zašto ljudi počinju piti, od društvenih pritisaka do želje da se osjećaju bolje, da izbjegnu stvarnost, oslobode se stresa, zaborave traumu, olakšaju tjelesnu ili emocionalnu nelagodu, ili pokušaju smanjiti simptome psihičkih bolesti.
Jedan od glavnih rizika samoliječenja alkoholom je razvoj ovisnosti. Kada osoba redovito konzumira alkohol, kako bi se lakše nosila s negativnim emocijama, može dovesti do povećanja tolerancije na alkohol. S vremenom će biti potrebno piti više alkohola za isti učinak, što povećava rizik od ovisnosti. Česta stanja koja se mogu javiti uz ovisnost kod samoliječenja alkoholom su poremećaji spavanja, shizofrenija, bipolarni poremećaj, poremećaj ličnosti, depresivni i anksiozni poremećaj.
Psihički poremećaj može ometati svakodnevni život pojedinca i otežati normalno funkcioniranje unutar društvenih parametara, a neliječeni psihički poremećaj može osobnu potaknuti na konzumiranje alkohola kako bi si olakšala simptome. Alkohol u stresnim vremenima može pružati privremeno olakšanje i predah od stvarnosti, bolje raspoloženje i smanjenje tjeskobe, no dugotrajna i učestala konzumacija može pogoršati mentalno zdravlje.
Alkohol utječe na razinu neurotransmitera u mozgu, poput serotonina i dopamina, koji igraju ključnu ulogu u emocionalnoj stabilnosti. Iz prethodno navedenih razloga alkohol može dovesti do pogoršanja simptoma psihičkih poremećaja. Pijenje alkohola može dovesti do pojačanja tjeskobe i depresivnih simptoma, osobito ako je već osoba razvila ovisnost o alkoholu. Može biti teško razlučiti što je bilo prije, ovisnost o alkoholu ili drugi psihički poremećaj. Jednom kad se ovisnost formira, mozak ne može nastaviti funkcionirati kao prije, a kada se alkohol prestane piti pojavljuje se kemijska neravnoteža koja osobu potakne na žudnju i ponovno pijenje.
Korištenje alkohola kao načina samoliječenja može ozbiljno narušiti međuljudske odnose. Alkohol može dovesti do impulzivnog ponašanja, emocionalne nestabilnosti i konflikata s obitelji, prijateljima i kolegama. Kroz vrijeme, to može stvoriti još veći emocionalni teret od kojeg osoba pokušava „pobjeći“ uz pomoć alkohola, stvarajući začarani krug.
Iako alkohol može izgledati kao brz i jednostavan način samoliječenja, dugotrajna uporaba kao metoda suočavanja s problemima može imati ozbiljne posljedice na mentalno i fizičko zdravlje. Samoliječenje alkoholom iz više razloga nije povoljno za osobu u smislu nepravilne samo-dijagnoze, maskiranja simptoma bolesti, mogućih problema sa zakonom i razvoja ovisnosti. No, u društvu u kojem živimo, gdje ljudi vjeruju da je alkohol prihvatljiv način za suočavanje s problemima i idealan način opuštanja, potrebno je mnogo edukacije kako bi se prepoznalo da se iza te navike često krije samoliječenje i duboka unutarnja patnja.
> Svjetski dan nepušenja – „Razotkrivanje laži – zaštita života“
