Jutro nakon konzumiranja veće količine alkohola može biti vrlo teško. Osim mamurluka, znaju se pojaviti i tzv. „rupe u sjećanju“, odnosno nemogućnost prisjećanja određenih trenutaka nakon konzumacije alkohola. Pritom ne govorimo o gubitku svijesti (sinkopi), već o situacijama u kojima je osoba budna, donosi odluke, naizgled normalno funkcionira i komunicira, ali se sljedećeg dana tih trenutaka uopće ne sjeća. Takve „rupe u sjećanju“ nazivamo alkoholnom amnezijom.
Do alkoholne amnezije najčešće dolazi tijekom teškog epizodnog pijenja, kada se u kratkom vremenu popije veća količina alkohola. Ovakav obrazac pijenja karakterističan je za mlade tijekom izlazaka, ali i za osobe koje slave pa nazdravljaju s više vrsta alkoholnih pića. Ključnu ulogu u nastanku alkoholne amnezije ima dio mozga koji se naziva hipokampus, a njegova je zadaća prijenos informacija iz kratkotrajnog u dugotrajno pamćenje. Kada koncentracija alkohola u krvi naglo poraste, dolazi do poremećaja u radu hipokampusa – informacije se primaju, ali se ne pohranjuju.
Rezultat toga su „rupe u sjećanju“, koje se mogu očitovati kao praznine u trajanju i do jednog sata ili kao potpuna amnezija (blackout) pri kojem dolazi do potpunog gubitka sjećanja na cijelu večer. Kod djelomičnih amnezija moguće je prizvati poneka sjećanja uz pomoć podsjetnika, poput poruka, fotografija ili izjava prijatelja. Kod potpune amnezije, međutim, nema sjećanja na cijelo razdoblje, bez obzira na podsjetnike.
U nastojanju da popune praznine u sjećanju, ljudi najčešće pitaju prijatelje koji su bili prisutni da im objasne što se događalo. No, ako su i oni bili pod utjecajem alkohola, takva rekonstrukcija lako se pretvara u niz subjektivnih interpretacija, a ne u pouzdan prikaz stvarnih događaja. Često se pregledavaju i fotografije ili poruke na mobitelu, ne bi li se pronašli odgovori na brojna pitanja koja se javljaju sljedećeg jutra. Neugodnost nastupa kada ih bliske osobe pitaju kako je protekla večer. Tada nerijetko pribjegavaju uljepšavanju ili čak izmišljanju detalja kako bi prikrili da se događaja zapravo ne sjećaju i da su izgubili kontrolu. Ako se takve situacije ponavljaju, verzije događaja postaju sve neusklađenije, a pokušaji prikrivanja praznina dodatno narušavaju povjerenje u odnosima.
Alkoholna amnezija u našem se društvu ponegdje smatra gotovo normalnim, pa čak i poželjnim stanjem. Često se romantizira kao „dokaz dobrog provoda“, dok se pritom zanemaruju emocionalne i druge posljedice poput povećanog rizika od ozljeda, prometnih nesreća i drugih rizičnih ponašanja. Kada osoba sljedećeg jutra sazna da je činila nešto čega se uopće ne sjeća, primjerice slala poruke, ulazila u sukobe, stupala u seksualne odnose ili donosila rizične odluke, često se javlja snažan osjećaj srama i tjeskobe. Gubitak kontrole nad vlastitim ponašanjem i naknadno suočavanje s vlastitim postupcima može imati ozbiljne emocionalne posljedice.
Alkoholna amnezija sama po sebi ne znači da je osoba alkoholičar, no već i jedna epizoda može ostaviti ozbiljne posljedice. Ponavljaju li se takve situacije, vrijedi zastati i zapitati se kakav odnos zapravo imamo prema alkoholu.
