„Vaše dijete je razmaženo“, izjava je koju niti jedna mama ne želi čuti, bez obzira kako joj se dijete ponašalo. No, što ako je vaše dijete uistinu takvo i sami ste toga svjesni? Odgojiti razmaženo dijete može se spriječiti ili ispraviti, ako ste do sada nešto radili krivo, na primjer previše popuštali djetetu.

Glavni savjet je ovaj: nemojte odgajati dijete na temelju „zamjena“. Što to znači? To znači da život neminovno donosi bol, pa čak i djeci. Ako mi tu bol smjesta želimo kod naše djece zamijeniti užitkom, nehotice učimo dijete da bude razmaženo. Pravilan postupak je da djetetu s vremena na vrijeme dopustimo da osjeti jedan vrlo važan osjećaj: razočarenje. Ona sam nisu se rodila znajući što je to, a što ih mi sami više štitimo od bilo kakvog mogućeg razočaranja, ono će biti tim veće što je dijete starije kad ga prvi put doživi.

Roditelji često žele rješavati probleme svoje djece – ponekad iz razloga jer ne žele gledati kako dijete pati, a ponekad jednostavno da prestane plakati i zašuti. „Zamjena“ nastupi u onom trenutku kada roditelj uskoči kako bi popravio stvari na bolje, iako u stvari onemogućuje djetetu da se samo nosi sa teškoćama.

Na primjer, dijete slomi omiljenu igračku. Pogrešan stav je odmah mu obećati da ćete mu kupiti novu kako dijete ne bi bilo uzrujano.

Ili: dijete je dugo štedjelo kako bi si nešto kupilo, no taj je novac izgubilo na putu do trgovine. Koliko god okrutno zvučalo, pogrešno je uskočiti i ipak mu kupiti tu igračku svojim novcem.

Vaše se dijete žali kako se ne igra vani jednako dugo kao i njegovi prijatelji. Nemojte smjesta popustiti i produljiti vrijeme igre, samo kako dijete ne bi bilo nezadovoljno. Iako vam se čini da radite prave stvari, one dugoročno neće donijeti ništa dobro.

Naravno, važno je ipak u svakom trenutku podržavati svoje dijete, biti mu oslonac i utjeha i to nema veze sa „zamjenama“. Također, nemojte miješati „zamjene“ s „distrakcijom“, odnosno odvraćanjem pažnje. Djetetu koje je doživjelo neko razočaranje il ise negdje udarilo smijete pokušati odvratiti pažnju da zaboravi na nemili trenutak, samo ne smijete ponuditi utjehu u vidu zamjene.

Vrlo je važno za dječji karakter, snagu i samopouzdanje da ih pustimo da budu što samostalnija i da se u svom malom svijetu na svoj način nauče nositi sa svakodnevnim problemima. Omogućiti im lakši put, ne znači da je to najbolji put kojim su mogli poći.

S vremenom ćete također uvidjeti da ne možete zamahnuti čarobnim štapićem i riješiti sve djetetove probleme i da ga ne možete štiti i udovoljavati mu kao kad je bilo posve malo. To donekle može doći do izražaja u vrtiću, pa mnogi roditelji od njega i odustanu jer dijete se nikako ne može naviknuti na novu sredinu i ima ispade bijesa svako jutro prije polaska u vrtić, ali zasigurno će doći do izražaja u osnovnoj školi.

Tada će se vaše dijete po prvi put naći na „meti“ vršnjaka koji nisu došli tamo da bi mu ugodili i usrećili ga. Iako će vam se u nekim situacijama možda doslovno slamati srce, trebate ostati čvrsti i odlučiti kada reagirati, a kada pustiti dijete da gradi svoj karakter.

Za kraj, donosimo vam nekoliko znakova po kojima ćete prepoznati je li vaše dijete „derište“, a vi roditelj koji možda malo previše udovoljava:

1. Dijete ima ispade bijesa kad god postavite neke granice ili mu nešto zabranite

2. Udara drugu djecu, otima im stvari i ponaša se „šefovski“

3. Cendra od trenutka kad se probudi bez nekog posebnog razloga

4. Ne prihvaća ne i uvijek „pregovara“ oko svega ne bi li dobilo ono što želi

5. Često se žali da mu je dosadno   

6. Bezobrazno je prema starijima i grubo prema vršnjacima

7. Kontrolira vam život na način da uvijek mora biti na prvom mjestu

 

Ostavi komentar