Razvoj empatije uvelike ovisi o okolini u kojoj čovjek odrasta. Posljednjih dvadesetak godina, unatoč konstantnoj količini problema u suživotu s drugima, kod ljudi opada sposobnost suosjećanja i razumijevanja tuđe perspektive.
Istovremeno su prisutni međusobno povezani trendovi slabljenja društvenih struktura, opadanja važnosti obitelji i zajednice, društvene podrške, pada povjerenja u organizacije, tehnološkog razvoja i razvoja individualizma, njegovanja materijalnih vrijednosti, pojave društvenih mreža, divljenja slavnim osobama, ustrašenog odnosa prema starenju, smrti i umiranju, i smanjenja empatije.
Mladi imaju, u usporedbi s mladima prijašnje generacije, izraženiji materijalistički pristup, skloniji su natjecateljskom ponašanju, daju manje dobrotvornih priloga, krhkijeg su samopouzdanja, u prosjeku izvode više estetskih zahvata na svom tijelu, uplašeniji su od trajnih partnerskih veza, rjeđe su u partnerskom odnosu. Korištenje društvenih mreža za samopromociju potpiruje stalno uspoređivanje s drugima i nesigurnost u sebe, potiče površne odnose kojima nedostaje topline i empatije, te je, suprotno njihovom nazivu, povezano s povećanom tjeskobom, depresijom i usamljenošću. Posljednjih desetljeća porasla je važnost ambicioznosti, slave, bogatstva- samih po sebi, a ne zbog istinskog postignuća, a oslabjela važnost dužnosti i časti.
Sadržaji na društvenim mrežama i televiziji usmjereni na to da ljude učine slavnima, samim pojavljivanjem na ekranima, a ne svojim znanjem ili vještinama, šalju poruku mladima da je realistično očekivati da će i sami biti tretirani kao posebni, najbolji. U konačnici, društvene mreže mnogima i omogućuju da postanu “’slavni”, a nerijetko su to natjecateljski nastrojeni, šarmantni i ekstrovertirani ljudi usmjereni na sebe. Mnogi autori ove okolnosti povezuju i s povećanjem narcizma.
Pojam narcizam je u znanstvenu terminologiju uveo francuski psiholog Alfred Binet u 19. stoljeću kako bi opisao pretjeranu usredotočenost na ideju o sebi, koja u svojoj krajnjoj formi može biti i zaljubljenost u ideju o sebi. Termin izvire iz grčkog mita o Narcisu, mladiću koji je kažnjen zato što je prezrivo i bezosjećajno odbijao uzvratiti ljubav. Zbog toga je, kako kaže mit, bio od bogova kažnjen prokletstvom opčaranosti sobom, zaljubio se u vlastiti zrcalni odraz i pretvorio u cvijet narcis. Narcizam je različito konceptualiziran, ali se općenito dijeli na normalan (zdrav) i patološki (nezdrav). Postoji narcizam kao obilježje ličnosti, koje se može opisati kao naglašen doživljaj važnosti vlastite ličnosti, te je u većoj ili manjoj mjeri izražen kod svakog čovjeka; i, na krajnjem ekstremu nezdravog narcizma, narcistički poremećaj ličnosti kao psihijatrijska dijagnoza. To je patološko stanje koje uključuje grandiozni osjećaj vlastite važnosti, fantaziranje o uspjehu, ljepoti, idealnoj ljubavi, arogantnost, potrebu za divljenjem i nedostatak empatije, nastalo kombinacijom bioloških, psiholoških, razvojnih i socijalnih čimbenika.
Postoje važne razlike između zdravog samopoštovanja i nezdravog narcizma. Pojedinci visokog samopoštovanja imaju povjerenja u svoje (realne) sposobnosti, ali se ne smatraju superiornima, žele se istinski povezati s drugima, te im je važnije slaganje nego napredovanje. Oni s izraženim nezdravim narcizmom krhkog su samopouzdanja, ovisni o divljenju drugih koje druge negativno procjenjuju i koriste za postizanje ciljeva, žele napredovati, a ne uspostavljati istinsku povezanost s drugima.
Nezdravi narcizam ugrađen kulturom u društvo ima destruktivne posljedice. Teško ga je, ali važno mijenjati, počevši od vlastite odgovornosti. Važno je promišljati kako u odnosima s drugima uzvraćati dobro koje od njih primamo. Zaustaviti se od ogovaranja, a uključiti se u društveno korisne aktivnosti. Biti suosjećajan prema sebi i drugima. Pojedinci koji su tijekom života usmjereni na sebe, društveni status i materijalno, usamljeniji su, imaju veću vjerojatnost razvoja depresije. Pokazuje se da su sretniji oni koji razviju kvalitetne bliske odnose. Za emocionalno sazrijevanje nužan je razvoj svog identiteta, neovisnosti u upravljanju životom, samopouzdanje i pozitivna slika o sebi. Istovremeno, potreban je osjećaj pripadnosti i povezanosti, integriranost u društvo i njegove norme.
