Vladimir Mutvar iz Gornjeg Kraljevca veliki je zaljubljenik u prirodu i životinje, a društvo mu, u skoro svakoj šetnji, radi njegov pas Bony. Bony je mješanac samojeda i hrvatskog ovčara, a ima osam godina. Od svojih je prvih koraka vjerni Vladimirov pratitelj na svakom izletu, na duljim planinarenjima ili na kratkim, svakodnevnim šetnjama u blizini doma. Vladimir je iz Sivice doselio u Gornji Kraljevec prije nekoliko godina, jer je tu kupio kuću. Voli biti u mirnoj prirodi, a njegov sadašnji dom zaista je oaza mira i čiste prirode.
- Volim prirodu, a posebno uživam u branju gljiva. Moglo bi se reći da sam od rođenja gljivar, a poznajem oko 100 vrsta jestivih gljiva, što je u našem krugu jako puno. Na svako branje gljiva sa mnom obavezno ide i Bony, kojeg već poznaju svi moji prijatelji gljivari. Odlazimo skoro svaki vikend, na Kalničku goru, u okolicu Klenovnika, u Beretinec, pa i dalje, po cijeloj Hrvatskoj. Neko sam vrijeme, zbog zdravstvenih razloga, morao pauzirati od gljivarenja, ali je moj sin Davor povremeno odlazio s Bonyjem na branje gljiva. Na Klenovniku je doživio zabavnu situaciju, prišli su mu nepoznati ljudi i rekli “ide Mutvar”. Sin se na to iznenadio kako to da ga poznaju, a on njih prvi put vidi, a oni su rekli da ne poznaju njega, nego Bonyja, u smijehu nam je ispričao Vladimir.
U jednoj od šetnji po selu, Bony je, skrivenu u grmu, pronašao malu mačkicu i nije se htio maknuti od nje, sve dok je nisu ponijeli sa sobom kući. Od tada je ona njegova družica, a dobila je ime Mala, jer su je malu pronašli. Bony je s njom posebno nježan, a bine o tome da ona bude sigurna i sita. Jedu iz iste posude, a ako Mala krene na cestu, Bony je prati i lavežom upozorava ako se previše približi kolniku.
Osim Male i Bonyja, Vladimir ima nekoliko zečića koji su također Bonyjeva dužnost. On dežura kod njihovih kaveza, a ako se slučajno desi da koji od zečeva pobjegne ili se čudno ponaša, Bony odmah “zove” gazdu. Čuva ih i od raznih štetočina, a rado se s njima i poigra na travi. Nikada još nije nijednog povrijedio. Jednu je noć Bony, ispričao nam je Vladimir, cijelu proveo ispred zečje nastambe jer je jedan od zečeva slučajno izašao, to jest ispao iz kaveza. Vrlo je brižan i odgovoran čuvar svih malih životinja, manjih od sebe, ali i svog gazde Vladimira kojeg beskrajno voli. Nježan je jednako i prema ljudima i životinjama, a njegovo veliko tijelo skriva još veće srce. Još od djetinjstva Vladimir je okružen raznim ljubimcima i domaćim životinjama. Prije Male, imao je nekoliko mačaka i sa svakom od njih Bony se odlično slagao. On je pas posebno dragog karaktera, miroljubiv je, pametan, nije agresivan i može se s njim bez brige šetati bez povodca. Za našeg posjeta pokazao nam je svu ljepotu svoje drage pseće prirode – mazio se, čuvao zeca u dvorištu i jeo s prijateljicom Malom iz iste zdjelice. Ponekad, kad je Mala jako gladna, on se makne od zdjelice i da joj šansu da se prva najede. Nije sklon lutanju, živi mirno u svom dvorištu, iako ograda nije zatvorena i mogao bi otići. Čini se da je jako sretan ovdje, uz svog gazdu i male prijatelje mačku i zečeve.
Zbog svoje ljubavi prema gljivama, Vladimir je usavršio i pripremu raznih jela od gljiva. Rado kuha, a voli i peći kolače, pa kad je ljepše vrijeme, “padne” i roštilj i kotlovina. Po struci je vodoinstalater, pa je mnoga znanja o gljivama i jelima od njih skupio i na terenu po Bosni i Sloveniji, gdje je proveo mnoge godine. Osim sina, ima i kćer Suzanu koja također voli prirodu. U svom domu, u slobodno vrijeme, uz obitelj i životinje pronalazi svoj mir i odmor od svakodnevnih obaveza. Vjernije prijatelje i bolje društvo od Bonija i Male ne može ni zamisliti, rekao nam je na kraju. Sigurni smo da i Bony i Mala misle jednako, posebno kad dvorištem zamiriše kotlovina, a nakon nje odu na jednu lijepu, dugu šetnju, po zelenim šumama Međimurja i Zagorja.
