U idiličnom selu Črečan, u dvorištu prepunom životinja žive Ema Prokeš i njezina kćer Erin, te mama Jadranka. Njihovi su životi neraskidivo vezani uz brojne predivne životinje, a mi smo imali sreću da ih sve upoznamo i s njima provedemo nezaboravno poslijepodne.
- Po struci sam univ.dipl.ing.zootehnike, a rodila sam se zaljubljena u životinje, rekla nam je Ema. U Črečan sam doselila prije šesnaest godina iz Osijeka i odlučila ovdje ostati. Erin ima šest godina i u svom domu živi predivan život okružena prirodom i životinjama, te nijednom nisam požalila zbog svoje odluke.
U obilazak ove živopisne zajednice poveo nas je Marijo Rožaj, zaposlenik na farmi i već smo na samom početku ostali oduševljeni. Upoznali smo nevjerojatnih osam ponija: Max, Jura, Pufkica, Hugo, Frago, Miša, Mufasa i Josy, a odnedavno s njima dom dijeli i beba magarac Uško, koji ima šest mjeseci.
Zatim su nam pokazali svojih divnih petnaest konja: Mo, En Ten Tini, Divina, Frkica, Chiron, Dark Lady (Princeza), Excellente, Billy Jean, Nila, Polo, Paris, Loky, Elvis, Srećko (Elyssium) i El Paso, rasplodni pastuh. Oko nas su cijelo vrijeme trčkarali i simpatični, pitomi i prijateljski raspoloženi psi kojih je u ovom dvorištu šest: Nuru i Kali, brat i sestra pasmine rodezijski ridgeback, Anja i Cvrle, Jack Russell terijeri, Remi, australski govedar i Neo, australski ovčar. Tu je još i zec Gigi, četiri kozice, te kokoši, patke i guske, a zajednički suživot svih životinja, umjesto da stvara gužvu, u čovjeku pobuđuje nevjerojatan spokoj, tako da nam je zaista bilo teško rastati se od svih njih i otići.
Da bi sve bilo u najboljem redu, osim Eme i njezine majke, bez koje ne mogu, tu su i Marijo Rožaj, Emin glavni pomagač i zaposlenik koji brine o životinjama, te volonterka Anja Levačić. Njihov je zadatak pobrinuti se svakodnevno da sve životinje budu site, nastambe čiste, da dobiju vrijeme za šetnju i druženje, a u svemu tome, oni se odlično snalaze i kažu da imaju najbolji posao na svijetu. Nedaleko od njih žive i mladi prijatelji, Alexandra Ignateva i Yuriy Studzinskiy koji su doselili iz Moskve, te su vlasnici konja Lokija koji živi i druži se s Eminim konjima. Oni su također velika pomoć, podrška i motivacija.
Vlasnica Ema poduzetnica je koja se bavi profesionalnom opremom za konje, a konji su joj velika strast, ljubav i ludost, rekla nam je. Voli ih trenirati, a kao natjecatelj ili sudac sudjeluju i na raznim konjičkim turnirima u dresurnom i preponskom jahanju. Mala Erin naučila je jahati u isto vrijeme kad je prohodala, a mama joj je trenerica. Već može sama osedlati konja, vodi konje i ponije na pašu, pere ih, brine o njima, hrani ih, a ima čak i cipele za njih. Na Eminom je imanju moguće doći u posjetu konjima i ponijima, jahati ih, te provesti s njima vrijeme, a dobro je došla i pomoć volontera u bilo kojem obliku. Sve se životinje međusobno odlično slažu i prelijep je prizor vidjeti ih sve zajedno, slobodne.
Briga o brojnim životinjama koje žive s ovom obitelji traži mnogo odricanja – u prvom redu hranjenje prilagođeno svakoj životinji po njenom posebnom režimu, čišćenje, svakodnevni odvoz stajskog gnoja na njivu, ispaša, treninzi, akupunktura, fizioterapija, te veterinarska skrb, a imaju i svoj solarij za konje koji je jako važan zimi, da se konji mogu osušiti. Hranu za sve životinje proizvode sami, na njivama oko Črečana, a stanovnici sela pokazuju puno razumijevanja za obitelj i njihove životinje. Brojni su im čak ustupili i svoje njive, kako bi im bilo što lakše doći do potrebnih poljoprivrednih proizvoda za konje.
Nakon što smo obišli svaku od životinja, te naučili o svima ono najosnovnije, neizostavno je bilo pitanje kako pronalaze način da sve to financiraju, na što su nam odgovorili – teško, ali ne odustajemo.
- Dio novca uspjeli smo dobiti iz EU fondova jer smo sudjelovali u dva projekta, te smo tim sredstvima izgradili dio infrastrukture, rekla nam je Ema. Radimo mnogo, hranu proizvodimo sami, ali svaka nam je pomoć, kao i svako sponzorstvo, jako dragocjeno. Imamo u pripremi i jedan vrlo zanimljiv novi projekt – planiramo izgraditi mini ZOO s domaćim životinjama, u kojem bi posjetitelji mogli dovesti djecu kako bi upoznala domaće životinje iz naše Hrvatske, jer ih više nema mnogo po dvorištima.
Na kraju našeg prelijepog druženja, naši su nas domaćini poveli u šetnju dvorištem, te smo mogli izbliza vidjeti divne konje na jahanju, a mala nam je Erin pokazala vještine jahanja na svom poniju. Nevjerojatna vedrina koja zrači iz svakog našeg sugovornika iz ovog dvorišta zasigurno dolazi iz druženja s predivnim, neiskvarenim bićima i opet smo potvrdili svoju teoriju da samo životinje mogu tako blagotvorno i ljekovito utjecati na čovjeka.
