U našoj rubrici Kućni ljubimci predstavljamo obitelji i njihove ljubimce, te pričamo lijepe priče o prijateljstvima koje ljudi sklapaju sa svojim životinjama. Za ovaj smo broj pripremili nešto drugačiju priču – bili smo na predavanju “Komunikacija pasa” koje je 2. listopada 2025. godine u Pučkom otvorenom učilištu u Čakovcu održala dr.sc. Irena Petak, poznata stručnjakinja za ponašanje i dobrobit životinja, s više od dvadeset godina iskustva. Da postoji interes za ovu temu, dokazali su nam i brojni posjetitelji predavanja koji su u dva sata trajanja predavanja mogli naučiti mnogo o komunikaciji pasa, te o tome kako poznavanje načina na koje psi komuniciraju može popraviti njihov odnos s ljubimcem ili ga dodatno obogatiti.
Psi imaju, doznali smo iz predavanja, emocije kao djeca stara dvije i pol godine. Mogu osjetiti uzbuđenje, jad, zadovoljstvo, gađenje, ljutnju, strah i zadovoljstvo, a sve te emocije razviju prije nego navrše godinu dana. Mnogi ljudi, ako zateknu svog štenca ili odraslog psa, kad im, na primjer, uništi cipele ili uneredi stan, pogrešno misle da pas osjeća krivnju zbog učinjenog. Krivnju, naime, psi ne mogu osjetiti, te je za svakog vlasnika bitno da to spozna – prilikom vikanja na psa ili kažnjavanja kako ne bi ponovio isto, pas osjeća samo strah. Isto tako, psi ne osjećaju prijezir, ponos, ni sram.
Primarno osjetilo za pse je miris, a s ostalim životinjama najbolje komuniciraju putem tog istog osjetila. S ljudima komuniciraju putem signala koje ljudi mogu razumjeti, na primjer mahanjem repom, položajem ušiju, držanjem tijela, lajanjem, režanjem i cviljenjem. Naučili su i oponašati “smijanje” jer su kroz stoljeća boravka s ljudima shvatili da nas to usrećuje. Fascinirala nas je činjenica da psi mogu osjetiti miris 12 metara ispod zemlje. Da bi posjetiteljima predavanja dočarala snagu psećeg njuha, predavačica je koristila odlične i zanimljive usporedbe: psi mogu otkriti mirise na način kao da otkriju da je u količini vode koja bi ispunila dva olimpijska bazena otopljena jedna žličica šećera.
Da bi vlasnik mogao odgojiti sretnog ljubimca psa, vrlo je važno prepoznati signale koje nam pas odašilje, a oni su vrlo često vidljivi iz njegovog držanja. Pas koristi takozvane “smirujuće signale” koje koristi za komunikaciju stresa, ublažavanje napetosti i sprječavanje sukoba s ljudima ili drugim psima. Smirujući signali uključuju oblizivanje usana, zijevanje, okretanje glave, njušenje tla i tresenje cijelim tijelom, podizanje šape, pokazivanje bjeloočnica, okretanje glave u stranu da se izbjegne kontakt očima, te dahtanje. Zbog toga je za vlasnike jako važno da prepoznaju signale stresa kod svog ljubimca, kako bi mogli na vrijeme ukloniti ili smanjiti uzročnike stresne situacije.
Da bi pas bio potpuno opušten i sretan, važno je ne ga zbunjivati. Jedan od čestih, nenamjernih načina zbunjivanja psa je nanošenje mirisa, što je vrlo popularno u modernom svijetu. Pas “svoje ja” ima upravo zahvaljujući svom jedinstvenom mirisu, te kad on nije takav na kakvog je navikao, postaje dezorijentiran, te kao da izgubi svoj identitet u životinjskom svijetu, ispričala nam je predavačica. Psi ostavljaju svoje poruke pomoću mirisa – mokrenjem, defeciranjem i grebanjem šapama, te na taj način precizno komuniciraju s drugim psima i ostalim životinjama s kojima se susreću.
Našeg će psa više usrećiti pola sata šetnje i njuškanja, nego hrpa poslastica ili cjelodnevna igra u dvorištu. Njuškanje je za pse, kao surfanje internetom za ljude. Oni njuškanjem dobiju bezbroj zanimljivih i njima zabavnih informacija koje im služe kao razonoda i poticaj. Ako psu oduzmemo njuškanje, to je isto kao da čovjeku stavimo povez preko očiju, jer kroz njuh psi dobivaju najvažnije informacije potrebne za njihov razvoj i život. Psi jako dobro čuju – na njih ne treba vikati, otkrila nam je još jednu zanimljivu činjenicu dr.sc. Petak. Čuju nas i kad šapćemo, a mogu čuti puno više frekvencije nego ljudi.
Kad bismo laički saželi ovo zanimljivo i korisno predavanje u nekoliko savjeta, ono bi glasilo ovako: psi govorom tijela pokazuju kako se osjećaju, a na nama je da prepoznamo signale i da se, u ophođenju s našim čupavim najboljim prijateljima ponašamo u skladu s njima. Gledajte i slušajte svog psa, pa ćete znati kako se osjeća. Nadamo se da će svi posjetitelji predavanja ove dragocjene savjete uspjeti u praksi upotrijebiti kod komunikacije sa svojim psom, te da će u našem kraju biti još ovako lijepih i zanimljivih stručnih predavanja.
