Gotovo svatko od nas danas ima pametni telefon, taj mali uređaj u džepu postao je gotovo uvijek u našim rukama, on je naša memorija, pa čak i naš identitet. No, dok nam tehnologija donosi mnoge prednosti, sve više istraživanja i iskustava ukazuju na jedno ozbiljno pitanje: koliko nas zapravo digitalni svijet čini tjeskobnima?
Radim u zdravstvu i svakodnevno susrećem ljude koji govore o umoru, razdražljivosti, teškoćama sa spavanjem, osjećaju pritiska da moraju biti stalno „uključeni”. Kad zagrebemo ispod površine, često otkrijemo da nije samo posao izvor stresa, već i stalna povezanost putem mobitela.
Pametni telefoni više nisu samo alati za komunikaciju. Danas su oni naša budilica, planer, fotoaparat, izvor vijesti, zabave, pa čak i mjerač naših koraka. Međutim, sveprisutne obavijesti, stalna potreba za provjerom poruka i društvenih mreža tjeraju nas u stanje kontinuirane budnosti.
Tijelo i um na to reagiraju slično kao kod stresa, podiže se razina kortizola, povećava se broj otkucaja srca, a mozak ostaje aktivan i kada bi trebao odmarati. Dugoročno, to vodi prema kroničnoj anksioznosti, iscrpljenosti, pa i sindromu izgaranja.
Poseban izazov donosi ono što znanstvenici nazivaju FOMO – „fear of missing out”, odnosno strah da nešto propuštamo ako nismo stalno on-line. Na društvenim mrežama često gledamo idealizirane prikaze tuđih života, savršene obitelji, karijere, tijela, interijere. Vizualno savršeni životi koje ondje pronalazimo rijetko su odraz stvarnosti. Ipak, naš mozak, osobito kod mladih, ne razlikuje autentično od iskonstruiranog. Usporedbe su neminovne: dok drugi putuju, vježbaju, kuhaju ili zarađuju mi ostajemo kod kuće umorni, neispavani i sve više nesigurni u vlastitu vrijednost. Iluzija tuđeg savršenstva postaje realni izvor osobne nelagode.
I dok listamo te slike, nesvjesno se uspoređujemo. Osjećamo se manje vrijedno, nesigurno, iako znamo da je većina tih sadržaja pažljivo uređena. Ta tiha unutarnja usporedba često je izvor tjeskobe, osobito kod mlađih ljudi.
Kako mobiteli utječu na san i koncentraciju?
Mnogi od nas koriste mobitel prije spavanja, ali rijetki znaju da plavo svjetlo s ekrana smanjuje izlučivanje melatonina, hormona sna. Rezultat? Teže zaspimo, a kvaliteta sna je lošija. Idući dan smo umorni, razdražljivi i skloniji emocionalnim reakcijama.
Osim toga, stalna skakanja s aplikacije na aplikaciju oštećuju našu sposobnost fokusiranja. Studije pokazuju da sve više ljudi, i ne samo djece, ima problema s pažnjom i pamćenjem jer im mozak više ne zna ostati koncentriran dulje od nekoliko minuta.
Ne možemo izbaciti tehnologiju iz života, niti bismo trebali. No možemo naučiti pametno je koristiti. Evo nekoliko savjeta koje i sama prakticiram, a koje preporučujem i pacijentima:
- Isključiti obavijesti koje nisu nužne.
- Odrediti vrijeme bez ekrana – barem sat vremena prije spavanja.
- Koristiti „ne ometaj” način rada tijekom obroka i druženja.
- Biti svjestan svojih emocija tijekom korištenja društvenih mreža .
Kao osoba koja živi u ovom brzom, digitalnom svijetu, vjerujem da je briga o mentalnom zdravlju jednako važna kao i briga o fizičkom zdravlju. Ne zaboravimo, ponekad je isključivanje najbolji oblik samopomoći.
Ako želimo očuvati unutarnji mir, moramo postati svjesniji kako koristimo tehnologiju i kako ona koristi nas. Vrijeme je godišnjih odmora, probajte napraviti korak više i svoje dragocjeno vrijeme umjesto na mobitelu iskoristite sa svojom obitelji.
> Kako nasilje u medijima utječe na djecu
