Danas se slavi Ivan od Boga, a imendan slave Ivša i Boško.
Ivan od Boga, osnivač bolničkog reda Milosrdne braće. Rodio se kao João Cidade Duarte 8. ožujka 1495., u portugalskom gradu Montemor-o-Novo (kotar Évora). Kao osmogodišnjak je pobjegao od kuće u susjednu Španjolsku i roditelji nikada nisu doznali kamo je nestao. Radio je kao pastir kod jednog posjednika u Castilli, a zatim ga je nemirni duh odveo u vojsku. Promijenio je mnoge gospodare i kao plaćenik obišao cijelu Europu, a nakon teške vojničke kavge umalo je završio na vješalima. Kad se nakon dugog lutanja vratio kući, doznao je da su mu roditelji umrli od tuge. Osjećao je grižnju savjesti, postao pokornikom i nastojao se iskupiti djelima milosrđa. Obratila ga je 1539. propovijed svetog Ivana iz Ávile. Istrčao je iz crkve i počeo glasno naricati. Jednom je prigodom iz goruće bolnice u španjolskom gradu Granadi (Andaluzija) spasio više bolesnika. Hrabro je utrčavao u plamen i bolesnike iznosio na leđima. Ostali su bez krova nad glavom pa je Ivan radi njih osnovao svoju prvu bolnicu sa 42 kreveta. Nakon toga je osnivao bolnicu za bolnicom, a oko njega su se počeli okupljati dobri ljudi koji su bili spremni dvoriti i njegovati bolesnike.
Utemeljio je novu redovničku zajednicu koja bi dvorila bolesnike, red Milosrdne braće. Do kraja života žrtvovao se je za nevoljnike, siromahe, beskućnike i bolesnike.
Svetog Ivana od Boga blaženim je proglasio 1630. papa Urban VIII., a svetim 1690. papa Aleksandar VIII. Papa Leon XIII. proglasio ga je 1886. zaštitnikom bolnica i bolesnika. Ime svetog Ivana od Boga nosi psihijatrijska bolnica u zagrebačkom Vrapču, a posvećena mu je i kapela u župi Ičići kod Opatije, koju je sagradio i Crkvi darovao hrvatski glazbenik Ivo Robić.
Ivša je slavensko ime izvedeno iz riječi: iva ( slavensko sveto drvo). Stari Slaveni su vjerovali da njihove duše nakon smrti putuju u stabla. Naši preci su poštivali stabla prvenstveno jer su vjerovali da su drveća nastanjena dušama nekih njima bliskih pokojnika, te da ih oni štite. Zato su slavenska imena često izvedena od imena nekog drveta. Kult svetog svjetskog stabla bio je iznimno važan kod Slavena i budući se nije otvoreno kosio s kršćanskim učenjima, preživio je u narodnom vjerovanju kroz duga stoljeća nakon pokrštavanja.
Boško je muško ime. Etminologija ovog imena nije potpuno jasna ali se pretpostavlja da je ime izvedeno je od imena Božo ili Božidar.
