Darko Nikolić (47) iz Donjeg Miholjca, profesor klavira i tamburice u glazbenoj školi u Donjem Miholjcu, 1999. godine počeo je sakupljati računala, a danas ih ima čak 353. Netko gaji ljubav prema starim automobilima, netko prema slikama, a Darko se odlučio za računala i to baš u želji da se sačuva duh vremena i prezentira budućim generacijama. Najstarije računalo koje ima je Sinclair zx81, a želja mu je imati muzej u kojem ih može izložiti…
Kako si krenuo s idejom sakupljanja starih računala?
Krajem 90-ti javila mi se želja da se prisjetim igrica i programa koje sam koristio još u 80-tim stoga sam na PC računalo instalirao razne emulatore i pokušao simulirati ta stara računala. Međutim to nije bilo to nije bilo onog gušta kad se sjedi baš pred tim pravim starim računalom. Zato sam odlučio početi nabavljati ta stara računala, prvo sam nabavio Amigu 2000, pa Atari ST, ZX Spectrum, pa Commodore 64 i tako je to onda samo dalje krenulo spontano. Uz to je slijedila i nabavka literature vezane za ta računala jer tada nije postojao standard nego je svako računalo bilo za sebe i imalo je „dušu“. Kako je i vrlo specifična prateća oprema bilo mi je važno kompletirati svako računalo s pripadajućom opremom. Tako to sad već traje 20-tak godina.
Koliko računala sad imaš u zbirci?
Trenutno je u zbirci 353 računala a ovih dana sližu još dva tako da se zbirka stalno mijenja i povećava iako to nije bio prvotni plan prvo sam mislio stati na nekom broju bila je prva ideja da stanem na 200 kako bi ih i koristio a ne samo da stoje u vitrini međutim kako sam i dalje nailazio na zanimljive oglase i modele koje nisam imao ili mi netko donese tako se kolekcija širi.
Računala su i funkcionalna?
Velika većina recimo 95% jesu, gledam kad nabavljam da jesu funkcionalna eventualno uz neki manji kvar koji mogu sam otkloniti najčešće su to kondenzatori. Takve stvari su normale s obzirom na starost i elektroničke komponente koje imaju svoj vijek trajanja tako treba malo truda kako bi sve radilo.
Kakav je postupak kad ti stigne računalo?
Prvo ga dezinficiram pa rastavim i očistim od prašine, ponovo sastavim i upalim i pokušam nabaviti software potreban za rad. Proučavam na koji način računalo radi i elektronički i programski tako puno učim.
Kakvi su ti dalje planovi s obzirom na količinu i pažnju koju posvećuješ?
Svakako bi ih htio izložiti u muzeju ili da to bude Miholjački muzej ili osnovati vlastiti Tehnički muzej. Kako bi računala bila dostupna svima a i kao edukativni materijal sadašnjim i budućim učenicima. Kako bi se moglo vidjeti kako je to nekada bilo i kako je tekao razvoj informatike. Posjedujem računala od 70-tih godina pa do današnjih dana i presjek povijesti je vrlo kvalitetan.
U budućem muzeju bilo bi moguće i isprobati računala?
Jasno to mi je cilj da računala budu funkcionalna i upaljena i da ih ljudi mogu koristiti i programirati na njima a ne da budu samo u vitrinama i da se gledaju.
Postoje li slični muzeji u Hrvatskoj?
Da u Rijeci za sada jedini takav muzej a čak i šire nema takvih muzeja. U Pragu postoji Apple muzej računala u vitrinama a posjeti su im veliki. Tako da ovakav Miholjački muzej vidim i kao dobar turistički potencijal za ovaj kraj.
Imaš kakve zanimljive priče oko računala koje imaš?
Prvo računalo s kojim sam se upoznao bio je Orao na kojem smo učili programirati u osnovnoj školi. Orao je računalo koje je proizvodio PEL Varaždin a 30-tak godina kasnije i osobno sam upoznao tvorca tog računala. Prvo računalo koje sam kupio bilo je Apple IIc 1989. godine, a nakon njega je uslijedila Amiga 2000. Zanimljiva je priča kako je supruga na terenskom radu uočila staro računalo kod ljudi koji su ga mislili baciti pa je ona spomenula moj hobi tako da su joj ga darovali a radilo se PeCOM Ei-Niš. Zanimljivo je da sam jedan Commodore kupio na Jakuševcu doslovno iz blata kada sam stigao kući i sredio ga upalio je iz prve. Nabavljao je i kupovao na razne načine, putem interneta, razmjena, prijatelja, neke je čak dobivao kao darove ili ih je išao kupovati na buvljake. Nabavljao ih je čak iz Engleske, ali i iz Rusije.
Foto:Mario Golenko
