Evo, život se vratio u normalu. Školske praznike smo završili, a ja, na sreću, više nemam školarca, pa sam pošteđen stresa i stajanja pred “potnim vratima” s novčanikom u ruci za “besplatno” školovanje. Početak škole označio je i kraj godišnjih odmora; kolege su se vratile na posao i sve ide po starom. Još tu i tamo netko spomene neki zanimljivi događaj s odmora, no radna rutina brzo sve pregazi. Čovjek se već za par dana više ni ne sjeća da je negdje bio i odmarao se, jedino razmišlja koliko još mora čekati na idući godišnji.
Život u normali donosi i svakodnevne gužve u prometu te vječito traženje slobodnog parkirnog mjesta. Kako je samo lijepo bilo doći na parkiralište i birati gdje je najbolje ostaviti auto! Sada, pak, moram dobro razbijati glavu gdje ću se ugurati kako bih na vrijeme stigao na posao.
Što se tiče prometa, treba biti izuzetno oprezan, ne toliko zbog onih najmlađih koji idu u školu u pratnji ili su vrlo pažljivi, već zbog srednjoškolaca. Oni, kako se to kaže, “ne fermu živu silu”, idu po cesti kao muhe bez glave, u čoporima, sa slušalicama u ušima i zure u mobitele kao da su sami na ovom svijetu.
Gužve su posvuda – u parkovima, kafićima, pekarama, trgovinama. Vratilo se sve ono što nam je nedostajalo tijekom ljeta. Čak su i vrućine nestale, a vratila se kiša i svježina. Temperature su normalnije i primjerenije godišnjem dobu. Istina, nitko ne garantira da bablje ljeto neće pokazati svoje pravo lice s temperaturama iznad 30 stupnjeva.
Sve je nekako aktivnije, užurbanije, s puno više “muvinga” na sve strane. Oživjeli smo i krenuli u drugo polugodište ove 2025. godine, koje je, kako sada stvari stoje, već okrenuto božićnim blagdanima. Naime, gotovo u svim trgovačkim centrima police stenju pod težinom božićnih kuglica i ostalih prigodnih ukrasa. Dakle, iz japanki, odnosno iz vrućeg ljeta, skočili smo ravno u božićno vrijeme. Istina, samo još fali Djed Mraz ili Djed Božičnjak koji ispred trgovine maše zvončićem i pjeva “Jingle Bells”.
