Sve do danas mahom se s podzrenjem gleda na ljude koji su prema našem usvojenom svjetonatoru pretjerano debeli. Društvo, škola, mediji i doktori naučili su svakoga od nas da nije dobro biti predebeo, da su ljudi s viškom kilogram oni koji se ne znaju kontrolirati jer previše jedu. Kod mlađih naraštaja ti su ljudi često šikanirani ili podređeni moralnim osudama, često izbacivani iz svakodnevne zajedničke komunikacije kao manje vrijedni, iako možda vježbaju mnogo više nego drugi, no ne pomaže. Društvo i socijalna sredina nas uče da su određene proporcije tijela ideal, a mnogi mladi zbog toga gladuju, naročito djevojke.
Sad se, međutim, pokazuje da o debljini ne znamo dovoljno i da su dosadašnje spoznaje jednostavno neutemljene i u najvećem djelu netočne, bezvrijedne, pa čak i štetne. Odnosno, da se mogu, kako se to kaže, zakačiti mačku o rep.
Naime, najnovija znanstvena istraživanja iz Amerike i Finske, ali i drugih sredina, dokazuju da fenomen dobljine nipošto nije jednoznačan na način tko više jede, taj se više deblja. Istina je suprotna od toga, dio ljudi jede malo, a ipak se deblja, a drugi dio ljudi jede previše, pa se ne deblja.
Američki istraživači Broad instituta u SAD ustanovili su izuzetno veliku genetičku složenost faktora debljine, kojih u svakom čovjeku može biti više. Predlaže se da se pretilost kao neželjena pojava parsonalizira kod svakog pojedinca jer nije riječ o istom genetskom uzroku.
Ustanovljeno je jedanaest endotipova debljine, a svaki čovjek ih može imati nekoliko, a ne samo jedan tip, a moguće da ih je i više.
Endotipovi se dijele na metaboiličku zdravu pretilost kad čovjek ima visoki BMI; a zdrav je, nezdravu pretilost s rizikom za dijebetes i kardiovaskularne bolesti, šest različitih tipova vezana za regulaciju inzulina, poremećaj imunosnog sustava, poremećaj hormonalne kontrole i poremećaj metabolizma lipida odnosno masti itd.
Debljina je samo posljedica nekog od tih stanja, no načini za dobivanje viška kilograma su potpuno različiti od osobe do osobe i umnogome zavise od genetičkih faktora. To je slično bolesti raka, svaki rak se liječi drugačije, a tako će uskoro kad se pronađe još više odgovora i personalizirani lijekovi, biti i s debljinom.
Finski su pak istraživači otkrili da sva ona djeca koja su u ranoj mladosti dobivala antibiotike, postaju deblja od vršnjaka u starijoj dobi.
