[layerslider id=”7″]
S početkom rujna na snagu je stupio novi Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima kojeg su dužni pridržavati se svi poslodavci, osim onih koji su na temelju zakona obvezni poštivati drukčije uređene propise.
Od dosadašnjeg pravilnika, najvažnije izmjene su način popunjavanja evidencija, i to činjenica da se sada evidencije popunjavaju na tjednoj osnovi, umjesto na dnevnoj, te se ukida obaveza evidentiranja dnevnog i tjednog odmora. Smanjen je i broj potrebnih podataka koje poslodavci moraju voditi.
Evidencija o radnicima može se voditi u pisanom ili elektroničkom obliku, a podatke koje je poslodavac dužan prikupiti, obavezan je čuvati najmanje šest godina od dana prestanka radnog odnosa. Također, svaku promjenu podataka radnik je dužan prijaviti poslodavcu odmah, a najkasnije u roku od osam dana od dana nastanka promjene.
Pojednostavljenje evidentiranja radnog vremena koje stupa na snagu 1. rujna 2017. godine, jedna je od predviđenih mjera za uklanjanje regulatornih prepreka poslovanju kojom se postiže vremenska ušteda za poslodavce koji su dužni voditi podatke o radnicima i njihovom radnom vremenu.
Poslodavac je i dalje dužan voditi posebne evidencije o ustupljenim radnicima, osobama na stručnom osposobljavanju, studentima i učenicima te osobama koje obavljaju rad za opće dobro, i to u istom opsegu, osim navođenja naziva posla.
Pri izradi novog Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima prihvaćeni su i neki od prijedloga Hrvatske obrtničke komore istaknuti s ciljem rasterećenja obrtnika koji u pravilu zapošljavaju manji broj radnika.
Za sve poslodavce, pogotovo one male, ovo je dobra i pozitivna promjena, ali ovo je ipak samo jedan u nizu pravilnika koji su trebali već prije biti pojednostavljeni i prilagođeni stvarnim potrebama zapošljavanja. Čini se da se ovim promjenama ponovno radi samo na stvaranju vanjske slike olakšavanja poslovanja u našoj državi.
Da bi se zapošljavalo, potrebno je zadovoljiti niz drugih preduvjeta koji su propisani nekim drugim pravilnicima i propisima, a koji se ipak još uvijek ne mijenjaju u skladu s potrebama tržišta, a koje svaka djelatnost i zanimanje ima napretek.
Tek kada se zagrebe ispod površine, te izmijeni one pravilnike koji zagušuju mogućnost slobodnog rasta gospodarstva, moći će se reći da se događaju konkretne promjene. Do tog trenutka sve ove izmjene ipak se čine da su samo kozmetičke prirode.
