Po gablec, kada ga kupujem, većinom odlazim u Konzum. Ovog tjedna naletjela sam na skupinu srednjoškolaca koji su ispred mene čekali na red na kasi. Ispred mene dvije cure. U rukama drže sladoled i žvake. Malo dalje od njih cura koja je kupila za “školski gablec” veliku milku s keksima i grožđe. Iza mene stoje dečki u rukama Coca-cole, energy drinkovi, gumeni bomboni i čokoladice.
Grožđe i Milka. To me najviše “dotuklo”. Ta vizualna varka zdravlja pored tristo grama mliječne čokolade s keksima. Kao da će to grožđe nekako poništiti onaj šećerni udar koji slijedi. Kao da će jedna boba oprati savjest za najveću Milku.
Gledam tu traku na blagajni i ne vidim hranu. Vidim čisti kofein i rafinirani šećer umotan u šarene folije. To je njihov pogon. Njihovo gorivo za matematiku i latinski. Njihov pogon u doba kada najviše trebaju zdrave, uravnotežene obroke jer se još uvijek razvijaju.
Kada odvrtim film unazad, sjetim se da sam o svojoj prehrani više počela voditi računa upravo kad sam bila u srednjoj školi. Naravno, ni tada nismo imali ništa zdravije za kupiti kod tete Piroške ili u obližnjem Mettsu. Na kraju sam si sama počela donositi hranu od doma jer je to bio jedini izbor. Pomak sam vidjela za nekoliko mjeseci, jer sam izgubila dosta kila.
Žalosno je, eto da i danas, 15 godina otkako sam završila srednju, nema nikakvog pomaka oko prehrane srednjoškolaca. Sve je isto. Nema kantina, nema kuhanih obroka, samo pekarskih proizvoda i ono što si sami donesu. A tako se volimo dičiti da su djeca naša budućnost!
A ta “budućnost” bi nam mogla biti jako bolesna, jer pretilost uzrokuje kronične upale, dijabetes tipa 2 i ozbiljna oštećenja srca te krvožilnog sustava. Dugoročno dovodi do propadanja zglobova, masne jetre i povećanog rizika od karcinoma, čime sustavno narušava kvalitetu i duljinu života.
Velika milka i grožđe za gablec
