Koliko puta ste se uhvatili da ste rekli “da”, iako ste iznutra htjeli reći “ne”? Koliko puta ste pristali na nešto samo zato da netko ne bi bio ljut, razočaran ili da vas ne bi ogovarao? Istina je brutalna: dokle god pokušavamo biti svima dobri – nema pravog uspjeha.
Svako “da” koje izgovorimo drugima protiv sebe jede komadić našeg fokusa, energije i slobode. Malo-pomalo gubimo kompas, odustajemo od svojih želja i pretvaramo se u karikaturu sebe samih. Na kraju više ni sami ne znamo tko smo ni što želimo. U toj igri simpatičnosti svi su sretni osim nas.
Najveća šteta nije samo u tome što gubimo vrijeme i energiju. Najveća šteta je to što, kad stalno ugađamo drugima, zapravo ne ugađamo sebi. Ne ulazimo u vlastitu unutrašnjost. Ne otkrivamo one dijelove sebe koji nas potiču da rastemo, da ostvarimo svoje želje i da krenemo putem svoje vizije.
Ako živimo život u kojem se neprestano prilagođavamo drugima, gasimo svoj unutarnji plamen.
Gubimo žar, prestajemo disati punim plućima i umjesto da živimo – mi preživljavamo. Ako drugima stalno udovoljavamo, onda živimo život prilagođen njima, a ne sebi. A život prilagođen drugima uvijek vodi u frustraciju i prazninu. Na kraju takvog puta ostaje samo gorčina i rečenica: “Dao sam sve, ali nisam živio svoje.”
Naše potencijale otkrivamo tek kad krenemo prema onome što nas stvarno vuče iznutra, bez isprike i bez kalkulacije. Zadatak svih nas nije da budemo dobri svima. Zadatak svih nas je da u sebi otkrijemo svoj cilj, svoju svrhu i životnu misiju. Ne onu koju su nam roditelji zamislili, ne onu koju okolina odobrava, nego onu životnu svrhu i misiju koja se javlja duboko u nama – koja je tiha i uporna. I kada pomislite na nju, u sebi osjetite mir i radost i to je znak da je to vaš pravi put. Tek kad nju otkrijete i počnete živjeti, dolazi ispunjenje. A ono je jedina prava mjera uspjeha.
Nije moguće graditi karijeru i istovremeno stalno živjeti po tuđim očekivanjima. Svi koji su nešto stvorili, morali su u jednom trenutku povući crtu i reći: “Ovo je moj put.” I na tom putu su izgubili neke prijatelje ili poznanike, jer su stali uz sebe i svoje ciljeve, a prestali raditi drugima na volju, no upravo tada su – dobili sebe. A kad imaš sebe, tada imaš i snagu koja privlači prave ljude, prave prilike i prave rezultate.
Zato uspjeh u poslu, odnosima i životu nikad ne dolazi iz toga da smo “dobri za sve”. Uspjeh dolazi kad smo dosljedni sebi. Kad stojimo iza onoga što jesmo – čak i kad to znači da neki ljudi odlaze.
I da, bit će onih koji vas neće voljeti. To je cijena autentičnog puta. Ali upravo tada, kad prestanete biti svima dobri, kad prestanete gasiti sebe radi tuđeg mira, počinje pravi život. Tu se rađa uspjeh ne kao nagrada za simpatičnost, nego kao posljedica autentičnosti i hrabrosti da kažete: “Ovo jesam. Ovo nisam.”
