Trebaju li nam čuvari šuma?

U Murščaku je ovog proljeća ukraden hrast lužnjak promjera  dva metra, visine četrdeset metara, star nekoliko stoljeća, sličan međimurskom legendarnom hrastu Adamu koji je posječen prije sto godina.

Bio je to jedan od najljepših hrastova u Murščaku, a vlasnik iz Čakovca ga je čuvao za unuke i ljepotu šume i radovao se prirodi svakog proljeća kad bi došao u Murščak. Ovog proljeća je stigavši u svoju šumu zanijemio – hrasta miljenika više nije bilo, ostao je samo ogroman panj i granje. Od tuge i jada razbolio se, gotovo je završio u bolnici. Pamtit će tu šumsku tragediju cijelog života, više se i ne usuđuje ući u šumu da se opet ne bi razočarao.  

Lopove je prijavio policiji, no teško da će ona moći nešto učiniti jer dokaza nema niti se zna kad je hrast nestao.

Nije to usamljen slučaj, ljudi prodaju svoje hrastove šume upravo zbog krađa, koje su postale toliko česte da im se ne zna broja. Posebno stradaju privatne šume, no i one državne su na meti šumske mafije. Računa se da se u privatnim šumama krađe dešavaju deset puta češće jer jednostavno nema čuvara. To mali i veliki lopovi znaju i koriste.

U Murščaku, a tako je i drugim šumama, vrlo se često vide kamioni natovareni hrastovima. Ne zna se kamo ih odvoze i gdje ih sijeku. Hrvatske šume krađama  pokušavaju doskočiti postavljanjem kamera.

Postoje barem dva načina organizacije čuvanja šuma. Prvi je da vlasnici šuma formiraju svoju čuvarsku i šumarsku službu. Međutim šumske površine u Međimurju su rascjepkane, vlasnici neorganizirani, mahom polupoznati ili nepoznati, pitanje je kako se organizirati. Danas su dostupne i moderne tehnologije, no nitko se ne bavi tim pitanjima.

Drugi način čuvanja privatnih šuma možda je jednostavniji i efikasniji. Svaka općina u Međimurju ima komunalnog redara koji bi mogao oformiti vlastitu čuvarsku službu za čuvanje polja i šuma na svojem području koja bi se plaćala iz općinske blagajne. Ne bi morali biti u stalnom radnom odnosu, a ima i mlađih umirovljenika. To također može biti i nova domaća zadaća za ekološke udruge, lovce i ljubitelje prirode ako se tako dogovori i ako ima interesa.

Jednostavno, dosta je krađa, one izazivaju moralnu eroziju cijelog sustava života po selima i našim gradovima, a ljudi u žalosti i  vlastitoj nemoći vjeruju da se ništa ne može učiniti. Dakako da nije tako, samo se treba organizirati.

Ostavi komentar