Smrt dvoipolgodišnje djevojčice iz Nove Gradiške na noge je podigla cijelu Hrvatsku. Ponovno se postavlja pitanje tko je za to kriv: država, naš sustav socijalne skrbi ili svi mi skupa jer nikad dovoljno odlučno i čvrsto ne reagiramo na probleme?
Sjetimo se samo što se dogodilo prošle godine nakon što je otac na Pagu s balkona bacio svoje četvero djece. Dvoje od njih bilo je teško ozlijeđeno, a dvoje je pretrpjelo lakše ozljede. Otac je za svako dijete dobio po osam godina zatvora te mu je bila dokazana bitno smanjena ubrojivost u trenutku počinjenja monstruoznog djela. Mnogi su se pitali zašto se ranije nije reagiralo? Zašto se i dalje u Hrvatskoj smatra da je djetetu bolje u biološkoj obitelji, ma koliko god kaznenih prijava prethodno neka osoba dobila.
U slučaju dvoipolgodišnje djevojčice iz Nove Gradiške 27-godišnji otac je od 2012. godine procesuiran čak 23 puta. Da, dobro ste pročitali, čak 23 puta. Jednom je prijavljen za kazneno djelo krađe, dok je 22 puta prijavljen za razne prekršaje poput nasilja u obitelji, remećenja javnog reda i mira i prometne prekršaje. Sve to nije dovoljno da se dijete izdvoji iz takve obitelji.
Svjedoci smo toga da se uvijek nakon takvih događaja okupe stručne službe koje počinju progovarati o problemima, no do sada nismo vidjeli bitnih promjena. Ponovno se javljaju slučajevi koji šokiraju.
Jedna od poznatih izreka Konfucija, kineskog filozofa i socijalnog reformatora, glasi: Ako želiš promijeniti svijet, počni od sebe. Isto vrijedi i za bilo koji sistem. Ako ga želimo promijeniti, sistem bi se trebao početi sam mijenjati iznutra.
Naš socijalni sustav mora se sam izboriti za promjene. Teško je to u prvu ruku shvatiti. Ako u samom sistemu, u prvom redu nema volje, neće biti nikakvog napretka. Isto tako, promjene se ne događaju preko noći, za to treba itekako dosta vremena.
