Ovih dana započelo je rušenje kompleksa „Varteksa“, jednog od divova tekstilne industrije u dvadesetom stoljeću, koji je svojedobno zapošljavao do 12.000 radnika. „Varteks“ je (kao i MTČ prije toga) uništen zbog više razloga, jedan od ključnih je rukovođenje, pogotovo neposredno prije pretvorbe i privatizacije. Naši tekstilci naprosto nisu mogli konkurirati tekstilcima iz Kine i azijskih zemalja, a nije bilo dovoljno poticaja ni mudrosti za razvoj visoke mode i slično. Mnogi su stariji građani Međimurja svoja odlična odijela kupovali u prodavaonici „Varteksa“ u Čakovcu kao jednoj od čak 180 prodavaonica tog diva, pa i danas osjećaju žal za tim minulim vremenima.
Ono što je ostalo nepoznato javnosti jest podatak da je tvornica koja se danas naziva „Varteks“, a prije „Tivar“, lako mogla biti izgrađena u Donjem Kraljevcu. Osnivači su bila dva brata tvorničara iz Brna, Rudolf i Ernst Stiassny, koji su nakon završetka Prvog svjetskog rata, 1918. godine, tražili najbolju lokaciju za tvornicu. Glavni kandidati bili su Varaždin i Donji Kraljevec zbog izgrađene željezničke pruge.
Pregovori, koji su trajali jako dugo u Donjem Kraljevcu, propali su jer seljaci nisu htjeli prodati svoju zemlju uz prugu, kako je kasnije pojašnjeno, no to možda nije bio pravi razlog. Iz kasnijeg ponašanja Stanka Štefoka, člana Narodnog odbora za oslobođenje Međimurja i netrpeljivosti prema Peri Magdiću, političaru i gradonačelniku Varaždina, vidi se da je Štefok bio duboko povrijeđen jer je Magdić jednostavno bio brži i lukaviji te je dao ponudu koju tvorničari nisu mogli odbiti. Pogotovo kad se saznalo da je Magdić dioničar nove tvornice, kao i njegov brat. Naime, Magdić je isposlovao da budući „Tivar“ neće plaćati poreze gradu Varaždinu tri godine.
Stanko Štefok na političkom skupu u Ivancu zbog toga izgovara: „Bilo tko drugi, samo ne Pero Magdić, osoba koja je najomraženija u Međimurju.“ Pero Magdić bio je pravaš, no razlozi netrpeljivosti bili su i privatni. Danas je to povijest, no iz nje možemo nešto naučiti.
Sudbina gospodarskih divova jest da se rađaju i umiru; tekstilne tvornice bile su važne zbog prijelaza iz poljoprivrede u industriju. Danas je vrijeme novih tehnologija, iako nam i dalje treba odjeća. U Donjem Kraljevcu u zamahu je metalna industrija.
Sudbina divova u vremenu
