Prije korone odlazak u kino bio je sastavni dio razbibrige. Pogotovo početkom godine kada je krenula borba za oskarovce. Napeto su se čekali i gledali filmovi koji su te godine odabrani kao najbolji. Ako ima nazivnik Oskar – znači mora se pogledati. Tako smo i ove godine odlučili pogledati čak dva oskarovska filma. Nijedan nas nije nešto posebno oduševio, dapače Babylon nismo ni pogledali do kraja. No krenimo redom.
Fabelmanovi je film o tome kako je Spielberg postao i ostao Spielberg. Govori o njegovoj obitelji, sestrama, selidbama i prilagođavanju života kao Židovu. I to bi otprilike bilo to. No u rangu filma za subotu navečer u redu. Gledljivo. I tako je došao drugi vikend i mi pohrlili pogledati Babylon. Film o kojem se priča. Tema meni ne preosobno zanimljiva. Great Gatsby, ali još veći trash nego si možete zamisliti.
Film od 3 sata i 10 minuta u kojem se prvih dva sata ne događa apsolutno ništa. To jest događa se svašta, ali non-stop čekaš da se dogodi vrhunac radnje, koji se ne desi. U svakom slučaju, toliko nevjerojatno dosadan i zamoran film, scene koje su čak i negledljive. Zaista me iznenadilo da uz Brada Pitta i Margot Robbie može nastati takav film. Kasnije sam čitala kritike i većina publika je napisala da je to bio najlošiji film koji su pogledali.
Ako sad razmislim koji film opravdano može trajati 3 sata, to je jedino Titanik. Čak mi je i Avatar bio naporan tri sata. Uz pauzu. Kada smo kod Titanika, vraća se na filmska platna povodom 25. godišnjice filma. Zamislite da je već 25 godina prošlo od tog spektakla. Ja sam imala 5 godina kad je bila premijera! A od onda sam ga pogledala sto puta sigurno. Ali mislim da ne bih išla u kino još jednom. A vi?