Voljeti svoju domovinu nije fraza. Nije ni politički stav, ni nostalgija. To je osjećaj. Unutarnji, tihi i čvrst. Osjećaj pripadnosti jednom prostoru, jednom narodu, jednoj zajedničkoj ovozemaljskoj duši – Hrvatskoj. Voljeti domovinu znači voljeti zemlju po kojoj hodaš. Ljude s kojima živiš, i one koje nikada nećeš sresti, ali znaš da su dio iste priče. Znaš to po jeziku. Po pogledima. Po onom osjećaju dok si u sasvim stranom svijetu, pa čuješ svoj jezik!
Proteklih dana bilo je mnogo polemika oko nastupa jednog domoljubnog pjevača. Ne ulazeći u sadržaj polemika, uz domoljubni ton okupljeno je, kao nikada prije, pola milijuna Hrvata na jednom mjestu – njegovom koncertu. Samo po sebi, to govori o snazi i ljubavi prema domovini i mjestu gdje živimo, bila ta ljubav ponekad iskazana i pogrešnim simbolima.
Kada danas govorimo o odvažnosti, o herojima, o ljubavi prema naciji – često zaboravljamo da je borba za oslobođenje bila daleko više od povijesnog trenutka. To je bila snaga uvjerenja. Uvjerenja da vrijedi ostati. Da vrijedi dati sebe. I to ne dolazi iz glave. To dolazi iznutra. Iz one unutarnje slike o sebi, o svom narodu, o životu koji ima smisla.
Nažalost, u današnje vrijeme pucaju granice iznutra. U naše društvo uvlače se cinizam, bezvoljnost, osjećaj manje vrijednosti. I zato je važnije nego ikad podsjetiti se – da vrijedimo. Mi, kao narod. Kao zajednica. Kao kultura. Imamo što čuvati. I uvijek ćemo imati. Jer ovo nije samo komad zemlje – ovo je prostor u kojem živimo, odgajamo djecu, radimo, sanjamo.
Zato danas domoljublje više nije pitanje bojišta, već svakodnevice. Voljeti domovinu znači učiti kako prepoznati vrijednosti – u sebi i u drugima. Naučiti govoriti jezik svijeta, ali sa srcem koje zna odakle dolazi. Razumjeti novac, ali ostati pošten. Rasti, ali ne zaboraviti tko si. Zemlja ne jača od pukih simbola. Ona jača kad ljudi u njoj vjeruju da mogu nešto stvoriti, znati, voljeti i ostati svoji.
Svaka nacija raste iznutra. Kao i svaki čovjek. Kao i svaki posao. Bez unutarnje jasnoće – nema ni vanjskog uspjeha. Ako narod (kolektiv) zaboravi svoju vrijednost, ne može graditi zdravo društvo. Tako ni pojedinac – ako ne vjeruje da vrijedi, ne može voditi zdrav posao.
Danas se traži da ne zaboraviš tko si. Da ne bježiš iznutra. Da poštuješ sebe, svog susjeda, svog narodnjaka i svi zajedno prostor u kojem živimo. Narod nije masa. Narod je skup svih naših uvjerenja o tome tko smo – i što zaslužujemo. Ako vjerujemo da ne možemo – nećemo ni pokušati. Ako vjerujemo da ništa ne vrijedi – ništa nećemo čuvati.
Ali ako vjerujemo da ovdje ima života, poštenja, hrabrosti, glasa i srca – tada ćemo i mi živjeti drugačije. I sve počinje u tišini. U jednoj misli, u rečenici koju ponavljate sami sebi. Zato birajte rečenice pažljivo. Jer upravo iz njih raste snaga jednog naroda.
> Koje lekcije nosimo iz poslovnog pada?
