Gotovo svi stari narodi i civilizacije vjerovali su da je svijet kakav poznajemo nastao od prajajeta, koje se razdvojilo na nebo i zemlju. Koliko ljudsko pamćenje i zapisi dopuštaju, o tome su svoj mit imali Sumerani, Babilonci još u trećem tisućljeću prije nove ere, kasnije Egipćani, Grci i Rimljani. U hinduizmu i zoroastrizmu prajaje nastaje iz Kaosa, smatra se da Kozmos ima oblik jajeta. Prema kineskoj mitologiji, u početku je postojao samo Kaos u obliku kokošjeg jajeta. Stari Grci su vjerovali da u početku nisu postojali bogovi, već samo otvoreni bezdan, odnosno Kaos od kojeg nastaje Zemlja (Geja). Zanimljivo je da su glinena jaja pronađena u grobovima Skandinavaca, Germana, Avara i Praslavena prije pojave kršćanstva. Ipak, jasna veza između Praslavena i jajeta još nije istražena iako se smatra da u mitologiji kozmičko jaje ima veliku ulogu. Tako se u jednom dijelu hrvatske mitologije spominje Pramrak gdje postoji samo jaje u kojemu počiva Svarog, tvorac slavenskih i starih hrvatskih bogova.
To je u davnini bilo toliko udomaćeno mitološko poetičko vjerovanje da su na temelju toga nastale mnoge kasnije legende i mitovi. Svaka je etnička skupina ili narod potom na temelju mita o prajajetu izgradila vlastitu mitološku sliku svijeta svojim bogovima.
U kršćanstvu je bog svemogući bestjelesni duh, koji može prizvati prirodne sile svijeta, u početku razdvaja Nebo i Zemlju. Zbog toga kršćanstvo odbacuje prijašnje mitove o Kaosu i prajajetu kao primarnom, naime, kršćanski bog to nije mogao dopustiti, jer onda ne bi bio savršen.
Nekadašnji Kaos i prajaje tako u kršćanstvu postaju novi život. U petom stoljeću nove ere sveti Augustin govori o jajetu kao simbolu novog života Isusa Krista nakon uskrsnuća, prije je to bilo zabranjeno. Papa Grgur Veliki tek u šestom stoljeću daje preporuku da se pojedini stari elementi ipak uklope u kršćanske svečanosti, pa jaje postaje simbol novog života sve do današnjih dana, sve zbog svoje savršenosti.
Doduše u Međimurju je jaje zadržalo dijelom nekadašnju svetost kroz običaje sestrenja s jajima na pisanu (bijelu) nedelju, inicijaciju kojom se „priznaje“ da svi imamo istu majku, svi smo braća i sestre, a to je stara indoeuropska i staroslavenska boginja Majka Zemlja. Zbog toga je u Međimurju i očuvana simbolika crne pisanice kao ostatak vjerovanja da je Svijet nastao iz Kaosa i podsjećanje na nekadašnje prajaje.
No na međimurskoj crnoj pisanici crna je boja je samo pratitelj. Svaka pisanica donosi novi život, tu su lijepo obojeni cvjetovi i dugine boje Sunca, znak novog života i plodnosti.
U međimurskoj crnoj pisanici tako je spojena predkršćanska i kršćanska tradicija nastajala tisućljećima i zbog toga je ona danas toliko dragocjena.
