Od srijede 9. travnja u šest sati ujutro po srednjoeuropskom vremenu, stupila je na snagu odluka o uvođenju carina Kini od 104 posto. Ako se nešto u međuvremenu do petka ne promijeni (sve je moguće), carinski rat SAD-a i Kine je počeo. Kako će završiti za sada se nitko ne usudi prognozirati. Nema sumnje da će Kina odgovoriti na to, već je upotrijebila riječ zlostavljanje.
Jedino što je sigurno je da će carinski rat donijeti velike štete i Kini i Americi, ali i mnogim zemljama svijeta. Ozbiljni analitičari predviđaju sa 60 posto vjerojatnosti da će do kraja ove godine započeti recesija, a jedina dobra vijest, ako su predviđanja točna, je da će onda cijene nafte pasti ispod 45 dolara. Recesija znači ekonomsku krizu, nezaposlenost i inflaciju, a najteže će biti pogođeni najsiromašniji, kao i uvijek u krizama.
Psihološki gledano, nitko neće željeti prvi popustiti, kako bi drugi ispao pobjednik. To znači da će ova godina, ako se ne dogodi sporazum, po svemu biti drugačija.
Pojavljuje se i sve više glasova koji se protive takvoj politici carina, a javljaju se i milijarderi koji se protive carinama, ali i ozbiljni ekonomski analitičari. S druge strane, iza Trumpa svakako stoji ekipa američkih stručnjaka s određenom politikom, sviđalo nam se to ili ne.
Analizirajući rat carinama, prof. sc. Dario Silić iz SSMM-a Geneva u Švicarskoj pojašnjava: – Ako stvarate nesigurnost na tržištu, a to je ono što Donald Trump stalno radi, plašite ljude, onda mase kupuju obveznice pa postoji ogroman apetit za obveznicama i to snižava stope obveznica, a kada stope padnu, američka vlada, na čelu s predsjednikom Trumpom, refinancirat će jeftinije sve svoje ogromne dugove…
No takva politika ima i svoje naličje. Ako doista dođe do carinskog rata, a on je počeo, to će potkopati namjeru Amerike da smanji svoj javni dug na neočekivani način. Nestabilnost može dovesti do povećanja premija rizika na državne obveznice, pa je pitanje što će se dogoditi, jaka Amerika ili kolaps Amerike, ali i svjetska recesija.
Zbog toga ekonomski analitičari smatraju da cijela američka akcija možda nije uspjela, no još je rano zaključivati.
Za sada je jasno da nikad više Amerika neće imati onu pozitivnu psihološku snagu slobode i čuvara demokracije kakva ona god bila, koju je imala u prošlosti. No ni Kina nije neki uzor demokracije. Čini se da je to šansa za Europsku uniju.
