Nesretni čakovečki kišobrani. Ove godine jednostavno nikako i nikako da uspiju ostati cijeli iznad međimurske metropole. Nešto što je trebala biti radost za građane, sada šalje ružnu sliku iz našeg grada i kao da nam priroda između redaka šalje poruku što nas čeka u budućnosti ako se ne osvijestimo po pitanju ekologije.
Prema podacima Europske agencije za okoliš iz 2019. godine, Europska je unija četvrti najveći izvor stakleničkih plinova na svijetu nakon Kine, SAD-a i Indije. Posljedice klimatskih promjena uključuju gubitak bioraznolikosti, pojavu šumskih požara i smanjene prinose usjeva itd. Visoke temperature, kojima smo svjedoci ovih dana, ne daju nam disati, pogotovo ne tu kod nas u Međimurju gdje je visok postotak vlage zbog naše Mure i Drave.
Ono što posebno zabrinjava jest da je porast temperatura u Europi u proteklih 30 godina više nego dvostruko veći od globalnog prosjeka i veći nego na bilo kojem drugom kontinentu. U izvješću službe programa Copernicus Europske unije za klimatske promjene naglašava se da je upravo Europa živa slika globalnog zagrijavanja i podsjetnik na to da čak ni dobro pripremljena društva nisu sigurna od utjecaja ekstremnih vremenskih uvjeta, čemu smo i svjedoci ovih dana.
U razdoblju od 1991. do 2021. došlo je do znatnog rasta temperatura u Europi po prosječnoj stopi od oko 0,5 °C po desetljeću. Uslijed tog rasta, led alpskih ledenjaka stanjio se za 30 m od 1997. do 2021. Jedna od posljedica je i otapanje grenlandske ledene ploče koje doprinosi ubrzanom podizanju razine mora. U ljeto 2021. na Grenlandu je došlo do otapanja, a na njegovu najvišem vrhu, postaji Summit, prvi put u povijesti zabilježena je kiša.
Potresi, visoke temperature, olujna nevremena i ljudske žrtve dostigle su nas, no mi ljudi i dalje po svom. Kada će nam konačno doći do glave da tako više ne može dalje?
