Noć vještica slavi se prije svega u Irskoj, SAD-u, Kanadi, Puertu Ricu, Australiji i Novom Zelandu, a kod nas je postala popularna u posljednjih nekoliko godina. Uoči Noći vještica, ili popularnog naziva Halloweena, uvijek se jave pobornici blagdana i oni koji su protiv. Osobno nemam ništa protiv Noći vještica. Tko se voli maskirati i zabaviti, neka, sve dok ne učini nešto nekome nažao. Ako ih to veseli, zašto se ne bi maskirali i pritom dobro zabavili.
No, kako je zapravo nastala Noć vještica? Kao što enciklopedija kaže, svetkovina je nastala tako što su plemena rezbarenjem bundeva istjerivali loše vrijeme kako bi im žetva uspjela. Danas se slavi kao zabavni festival koji uključuje maskiranje u mitološke likove poput vještica, vampira, duhova, zombija, goblina te ukrašavanje kuća i okućnica bundevama, paukovim mrežama, kosturima, gledanje horor filmova, a sve u svrhu zastrašivanja jer se u davnim vremenima strašenjem tjerala smrt uoči Svih svetih.
Kad mi netko spomene Noć vještica, paralelu uvijek povučem s našim maškarama u veljači. Poklade obilježavaju maskirani mimohodi i zabave, veselje, ludovanje i razuzdanost te obilje jela i pila. Korijeni su običaja pretkršćanski i u prvom redu magijskoga, apotropejskoga značaja, piše u Enciklopediji Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. Ljudi prerušavanjem, oblačenjem odjeće s naopake strane, zaglušnom bukom i posipanjem pepela tjeraju zimu, demone i zle sile te odbijaju njihovo djelovanje od ljudi, stoke, domova i usjeva.
Ako se usporede korijeni ovih blagdana koji se obilježavaju u različitim krajevima svijeta, oni su zapravo više-manje isti. Znači, kod nas je normalno maskirati se za maškare, a s druge strane je uredu pljuvati po običajima drugog naroda samo zato što je nekome to novo i jer, zapravo, ne zna puno o svemu tome. To je poprilično licemjerno, nije li?
