Stari život trebao bi nam se vratiti natrag u subotu. Tako je barem najavio naš Stožer. Maske će ostati obvezne samo u zdravstvenom sustavu i u zdravstvenim ustanovama i kod djelatnika i kod osoba koje u takve ustanove dolaze te kod zaposlenika ustanova socijalne skrbi. Hoćemo li napokon moći kao studenti apsolventi baciti kapicu, u ovom slučaju maskicu u zrak? Je li to najbolji mogući poklon koji smo mogli dobiti nakon dvije godine? I baš za Uskrs? Malo morgen.
Moglo je to i ranije, barem su tako učinile ostale države u našem okruženju. No, hoćemo li se vratiti zaista na staro? Vjerojatno nikad. Iako je za 1. travnja najavljen smanjen PDV na dječju hranu, jestiva ulja, povrće, voće i svježe meso, to se baš, ruku na srce, ne osjeti u našim novčanicima. Kupiš pet stvari i već je račun iznad sto kuna i tako svaki put. Na benzinskoj postaji ista stvar. Računi samo rastu i rastu. Povećavaju se i režije, a sljedećeg mjeseca bit će još i više.
Građevinski radovi porasli su u nebesa u usporedbi od prije 10 godina. Pitanje je što će biti nakon što uđemo u Eurozonu. Tek tada se pretpostavlja još veći porast cijena, i to ponovno svega. S druge strane, naše plaće ostale su iste. Svi se mi pitamo dokle će to tako moći?
Još uvijek vlada i neizvjesnost oko rata u Ukrajini, iako smo sada već i pomalo postali ravnodušni na cijelu situaciju i dalje nastavili živjeti svojim životom. Sve te ratne slike dodatno nas deprimiraju i ostavljaju gorak ukus u ustima. Ne znam kako vi, ali ja sam počela izbjegavati sve vijesti vezane za rat. Rijetko kad gledam TV, no čini mi se da naš HRT živi i radi kao da samo rat postoji i emisije se vrte u krug. Kao da su koronu zamijenili ratom. Kako li je tek starijim osobama koje provode više-manje cijelo vrijeme pred ekranima?
