Ako ste u protekla dva tjedna pratili zbivanja u gradu Čakovcu, složit ćete se sa mnom da je to nalikovalo na jednu vrlo neodlučnu žensku osobu. Može biti i muška, čisto da se izbjegne rodna stereotipizacija.
Prvo je Porcijunkulovo bilo otkazano. Čak je i event na Facebooku dobio crvenu traku preko koje je pisalo OTKAZANO. Onda su počele čvapkati informacije na sve strane. Prvo, da ne bude Porcijunkulovo, ali bude lunapark. Pa su onda već bili kišobrani, pa štandovi, pa ljetne pozornice. Zapravo jedino nije bilo koncerata i onog predivnog ukrasnog vrta koji po meni nema nikakve veze s nepoštivanjem epidemioloških mjera- dapače sve mi je to izgledalo kao da je netko posao napravio na pola.
Zato se ovogodišnje POLcijunkulovo održalo samo tri dana. Nazvali su to čakovečko proštenje, što je isto jako zanimljivo s obzirom na to da je Porcijunkulovo zapravo čakovečko proštenje. Onda je bilo odlučeno da budu štandovi, ali samo domaći. Nikome nije jasno na kojem principu se događao odabir, pa tako primjerice ove godine niste mogli popiti gvirc. Upravo je on simbol i tradicija svakog proštenja, ali ove godine izlagačima to nije bilo omogućeno – gvirc se smio samo prodavati.
Tako smo došli do polu-manifestacije koja je imala nevjerojatna dvostruka pravila. U redu je da su svi kafići mogli prošiti terase tako da se jedva hodalo (kao i obično doduše), ali da se postave klupe gdje bi se mogao popiti gvirc, e to ne može. Posjetila sam i lunapark gdje je bilo toliko ljudi na jednom malom natiskanom prostoru da sam se zapitala gdje je tu korona i strah od zaraze? Zašto se onda uopće i napravilo ovo Poluporcijunkulovo kad je bila gužva kao i svake godine, samo dva dana manje?
