Gotovo je iritantno kako u Hrvatskoj svako malo bukne skandalozna afera u kojoj su isparili milijuni javnog novca. Običnom smrtniku udaljenom od elitnih krugova i zatvorenih klubova mozak stane od muke kakve svote se slijevaju u privatne džepove, u siromašnoj državi, u kojoj im političari trube o nužnosti stezanja remena.
Malo koga još impresioniraju ta privođenja osumnjičenika uz svjetla kamera jer do sada nikome od takvih nije oduzeta ilegalno stečena imovina. Kako da se onda osjećamo sigurno? Malo “javnog sramoćenja” tijekom procesa privođenja i koji tjedan dok se afera ne slegne i to je manje više sve. Ako imaju dovoljno jak želudac za podnijeti tu vrstu “javne torture” znaju da je to bila žrtva koju su podnijeli da bi zbrinuli tri generacije unaprijed.
Tako je bilo do sada.
Formiranje tog parazitskog ljudskog soja počinje u ranim formativnim godinama, još od školskih klupa. Djeca tog soja imaju poseban tretman. Oni nisu odgajani da bi se trudili, zalagali, učili, nego da bi odrasli u uvjerenju kako samim svojim postojanjem imaju pravo na privilegije. Samim polaskom u školu oni su već predodređeni za odlikaše. Njima tate i mame pišu ispričnice svaki put kad im se ne ide u školu, kad im se duže spava, kad se pišu testovi ili odgovara za ocjenu, a njima se nije dalo učiti. Njihovu će zlatnu dječicu zaštiti utjecajni krugovi u zbornici. Od malih nogu njihovi će ih roditelji i moćni zaštitnici odgojiti da u životu od drugih traže da im utabaju neravne puteve, da ne padnu na tvrdo tko, da spavaju na mekom jastuku. Čim otvore oči, da im ne uzmanjka ptičjeg mlijeka. I kako od ljudi naviknutih na takav život, od malih nogu, očekivati da žive od rada svojih ruku? Da rade na glodalici, gradilištu ili poslužuju u kafiću. Znoje se kako bi zaradili kruh. To bi slomilo srce njihovim roditeljima, kumovima i kućnim prijateljima.
Kako onda slomiti pipke korupcije u Hrvatskoj, kad kod nas ne postoji pravilo da svaka generacija mora izboriti svoj put svojom zaslugom? Za one koji nemaju pravu “žnoru”, zdravi početak moguć je preko granice gdje te nitko ne pita za porijeklo, nego znanje. Kod kuće su za najbolja mjesta uvijek predodređeni lažni odlikaši.
