Otišao je na Uskrsni ponedjeljak. Datum je simbolički, a vjernici ga doživljavaju kroz prizmu Uskrsa kao ulazak u „vječno uskrsnuće”. Papa je zaista bio poseban. Već na početku je dao do znanja da će biti papa poznat po svojoj jednostavnosti, neposrednosti i toplini u pristupu ljudima, što je mnogima bilo osvježenje nakon stoljeća formalnog papinstva.
Crkvu pokušao približiti suvremenom čovjeku i njegovim potrebama. Njegova svakodnevica, način odijevanja, izbor života u Domu Sv. Marte umjesto u papinskim apartmanima te spontani pozdravi ostavili su dojam skromnog, običnog čovjeka na čelu Crkve.
Prvo putovanje kao papa bilo mu je na Lampedusu, gdje je ukazao na patnje migranata. Bio je odlučan u borbi protiv korupcije i seksualnog zlostavljanja unutar Crkve, tražeći ozbiljne istrage i veću transparentnost.
Povijesno, Franjo je bio prvi papa iz Južne Amerike, prvi jezuit na čelu Katoličke crkve i prvi papa izvan Europe nakon više od tisuću godina, čime je simbolički otvorio Crkvu prema globalnom jugu i novim perspektivama.
Ostat će upamćen kao jedan od najliberalnijih papa, posebno po pitanjima prava LGBT osoba, žena u Crkvi i otvorenosti prema suvremenim društvenim izazovima.
Unatoč kritikama konzervativaca i otporima unutar crkvene hijerarhije, Franjo je uživao izuzetno visoku popularnost među vjernicima diljem svijeta, inspirirajući milijune ljudi i izvan katoličanstva.
Bio je dosljedan u svojoj jednostavnosti i zalaganju za marginalizirane do samoga kraja. Njegov posljednji čin bio je tih, ali snažan: zatvorenicima u maloljetničkom zatvoru Casal del Marmo donirao je više od 200.000 eura, svu ušteđevinu sa svog privatnog računa. Papina donacija bit će za otvaranje tvornice tjestenine u sklopu rimskog maloljetničkog zatvora, što će mladima omogućiti prvu priliku za pošten rad i integraciju. Ovime je poslao snažnu poruku svima koji idu njegovim stopama.
