Svaki radni čovjek osjetljiv je po pitanju plaće. Istina, nekad se znalo točno tko koliko dobiva, da bi danas to bila “državna tajna”. Čak ni u malom poduzeću, od svega nekoliko djelatnika, o točnom iznosu šuti se k’o riba. Možda je tako i bolje, jer bi moglo biti svašta. Svi smo mi ljudi, jednako krvavi ispod kože i smatramo da uvijek zavrjeđujemo bolje i više. Druga pak je stvar, je li tome doista tako i koliko je poslodavac spreman odriješiti kesu. Doduše, danas zbog nedostatka djelatnika, malo su lakši u posezanju za novčanikom.
I nije to ništa novoga, jer zakon tržišta je jasan.
Međutim, Zakon tržišta ne vrijedi za našeg premijera pa sve prema dolje do članova mjesnih odbora. Jer, priznali to oni ili ne, idu uglavnom po stranačkoj liniji, stranke ih predlažu i stoje iza njih, od MO-a do Sabora i ministarstava. Naravno, čast izuzecima i nezavisnim (i njima često stranke drže leđa). Je, i idu za plaćama, za prestižem, za boljim radnim mjestom i prosperitetom, što je u našem društvu i dalje lakše ostvariti uz članstvo u odgovarajućoj stranci. Naravno, ništa novo.
Ali je novo, sramotno povećanje njihovih plaća i naknada. Plaće su im ionako prevelike u odnosu na radnog čovjeka i njegovu platnu listu s koje se skida porez i uplaćuje na njihove tekuće račune.
Mjesni odbori priča su za sebe. Ima ih koji doista rade i trude se, nažalost ima i onih koji su samo na papiru. Vijećnici? Tu su samo da popune potrebnu kvotu u vijeću, naročito oni vladajući. Oporbeni se badava trude jer su u manjini i ne mogu si pomoći.
Načelnici i gradonačelnici? Kunu se još u izbornoj kampanji kako će zastupati interese malog čovjeka, a onda ga udare šakom u glavu povećanjem plaće o kojoj obični smrtnik može samo sanjati.
Saborski zastupnici? Nisu ni vrijedni spomena (naravno, iznimke uvijek postoje) jer u Sabor ionako idu radi prestiže, plaće i mirovine. Nekima nismo ni glas čuli. Dižu ruke po stranačkoj stegi, slagali se s odlukom ili ne. Tako se onda i odnose, plaća velika, odgovornost nikakva.
Dakle, odnos vlasti i baze po plaćama je uvijek bio za plakati, a sad je za histerično ridanje.
