Čakovečki kišobrani polako su počeli najavljivati manifestaciju Porcijunkulovo. Grad se čisti, trava se reže na milimetar, sve je pic pic. Uz Porcijunkulovo dolazi i premijer pa treba pokazati kako se čisti i živi u lepom Čakovcu.
Čakovec je godinama nosio titulu najsređenijeg kontinentalnog grada, ali ako se pita Čakovčance oni se tako ne osjećaju. Cerade usred grada, nema više cvijeća u modernim teglama, nažalost ispada da se grad sređuje jedino prije ljetnih manifestacija ili važnih političkih događaja.
Ove godine sam ponovno imala prilike posjetiti Istru. Od malena sam tamo boravila jer mi je pola međimurske obitelje postalo Istrijansko. Na razini cijele Hrvatske po uređenosti i(ili) gospodarskom uzletu prvo se spominju Međimurje i Istra. Okej, Istra prednjači prirodnim blagom Jadranskim morem, ali u svakom slučaju primjetila sam jedan važan detalj. Sve je sređeno i čisto.
Nema slučajnosti. Papir koji se navečer slučajno zbog nemarnosti turista ili građana pronađe na podu, ujutro ga više nema. Ne postoji plaža na kojoj možeš pronaći smeće, čak ni opušak cigarete. A ruku na srce svi znamo da mlađarija voli popiti u noćnim satima na plaži uz lagani povjetarac i romantične valove. Ujutro kao da se ništa nije dogodilo. To je dakle do dobre gradske organizacije i ljudi koji tamo rade.
Srednji Jadran, Zadar, okolica i Vir gdje sam ljetovala sad već dugi niz godina donosi totalno drugu priču. Uglavnom sve smrdi po neočišćenoj ribarnici, a smeća nažalost možeš naći na svakom koraku. Neurednost je vidljiva i osjeća se. Plaže nisu tako čiste, pogotovo gradske na kojima svaki dan uživa (pre)veliki broj ljudi. To je sad već za neku drugu priču, ali ljudi zaista nemaju naviku počistiti svoje smeće.
Srećom kao mala sam većinu slobodnog vremena provodila na planini pa sam naučila da svoje smeće uvijek nosiš u dolinu. Apsolutno sve staviš u ruksak i u povratku baciš u kantu za smeće. Zaista je jednostavno. Nemoj svoj nered ostavljati i čekati da ga netko drugi pokupi. Tako je to u životu u svim njegovim segmentima.
