Nevjerojatan slučaj nestanke Nine Perić srećom je završio uspješno. 27-godišnja djevojka je pronađena živa i zdrava i to u Međimurju, gdje joj je i posljednji put bio lociran mobitel. Rodom dolazi iz Zadra, a nestala je u Zagrebu u četvrtak, kada se posljednji put čula s obitelji.
Gdje je bila tih šest dana, od četvrtka pa do srijede, kada je pronađena u šumarku u Bogdanovcu, malom naselju smještenom u Gornjem Mihaljevcu, ostala je nepoznanica. Tim više što je u Međimurju u nedjelju cijeli dan padao jak snijeg. Gdje se sklonila u to vrijeme? Gdje je i što je jela?
Što je zapravo bio razlog njezina nestanka, službeno se ne zna. Nacionalni mediji nagađaju da je u pitanju studij farmacije, zbog kojeg je i stanovala u Zagrebu. Je li razlog bijega bio strah da neće proći ispite i završiti fakultet? Strah što će reći roditeljima? Je li strah bio tako velik da je naumila pobjeći iz Hrvatske preko granice u Međimurju u susjednu Sloveniju?
Strah je velika igra našeg uma, posebice ako znamo da se velik dio stvari za koje strahujemo uglavnom nikad ne dogode. Mi ljudi stvaramo u glavi različite scenarije. Volimo to raditi, no ponekad nismo svjesni da naše misli izazivaju strah. Sami smo ga izmislili. Strah je taj koji ljude zaustavlja na svom životnom putu.
Nijedan problem u životu nije nerješiv. Ponekad kad ti se jedna vrata zatvore, otvore se druga. Iako to već zvuči kao floskula, čini se da je potrebno ponavljati iznova i iznova. Možda studiranje nije za svakoga, možda ponekad treba priznati da to nije bio dobar izbor. I krenuti drugim putem. Nije sramota priznati da si pogriješio u svom izboru! Možeš biti uspješan trgovac, konobar ili nešto treće za što ti ne treba fakultet. Možeš biti bolji u svom poslu bez fakulteta čak i od nekih koji su završili fakultet. Ustrajati u nečemu što sam ne voliš ili si od toga duboko u sebi odustao, nije dobro za čovjeka, za njegovo mentalno zdravlje. Time kočite svoj napredak u bilo kojem smislu.
