Prije dvadeset i pet godina počela je „Oluja“, najznačajnija bitka Domovinskog rata po svojim političkim i vojnim posljedicama poslije koje više ništa nije bilo isto. Dobro organizirane hrvatske snage su za nekoliko dana stale na granice zemlje, osim na istoku zemlje. Bila je ujedno najveća bitka od Drugog svjetskog rata na fronti dugoj nekoliko stotina kilometara u kojoj je s hrvatske strane sudjelovalo oko 200.000 vojnika i policajaca koji su za 84 sata oslobodili oko 10.000 kvadratnih kilometara prostora, ali i najveća bitka u povijesti Hrvatske po broju vojnika. No rat je bio završen tek vojnim operacijama u BIH i Daytonskim sporazumom pod paskom Amerike.
VRO „Oluja“ donijela je mir na Balkan i u srednju Europu, te su se nakon nje drugačije miješale strategijske karte velikih sila nego prije nje. Nipošto nije slučajno što se pojedine vojne operacije iz „Oluje“ izučavaju na američkom Pentagonu, i ne samo tamo. Za nas je najvažnije da je Hrvatska konačno postala slobodna.
Danas, nakon četvrt stoljeća, s ponosom se sjećamo VRO „Oluje“,a 5. kolovoza postao je nacionalni praznik.
Branitelji koji su iznjeli slobodu već pomalo zaboravljaju neke važne događaje iz bitaka, ne sjećaju se više niti svih svojih suboraca koje najčešće pamte samo po obličju ili po nadimku, a ne po imenu i prezimenu. Mnogi od njih su bolesni. Braniteljska populacija sve je ranjivija, a čini se da niti planirana druženja nisu postigla očekivane rezultate. Najčešće se osamljuju i bore sa svojim ratnim demonima, a to je ujedno i najlošije rješenje, kažu psiholozi.
Čak 63.000 hrvatskih branitelja umrlo je od Domovinskog rata do danas što je tužan podatak, ali i vjerodostojan, a samo u zadnje dvije godine umrlo je oko šest tisuća branitelja. Status hrvatskog branitelja ima + još 438.000 branitelja s gotovo nikakvim, manjim ili većim pravima, ovisno o ratnom putu.
Ipak, nije sve tako crno. Gotovo polovica hrvatskih branitelja ili oko 190.000 uključena je u radne procese i dijele sudbinu hrvatskog radnika, a manji dio njih ima i svoje tvrtke.
Hrvatski branitelji će se 5. kolovoza za trenutak ponovno prisjetiti svojih suboraca i ratnih prijatelja. Ta su sjećanja teška i puna sjete, toliko teška da neki i ne mogu pratiti događanja uz proslavu već se osamljuju i odaju počast na svoj način. Nije lako biti hrvatski branitelj. Živimo u društvu koje brzo zaboravlja, a teško oprašta.
