Nikakav napredak, društvene promjene, režimi, ideologije nisu uspjele uništiti Fašnik. A sada za njega znamo samo ako pogledamo u kalendar. Od pustopašanog događaja ove godine neće biti ništa. Za to veselje prikraćeni su mnogi pojedinci i članovi udruga koji su se mjesecima pripremali za kostimiranje da bi u fašničko vrijeme hodajući od manifestacije do manifestacije zabavljali druge ljude svojim kostimiranim likovima, glupiranjem i dosjetkama koje u drugim prilikama i okolnostima ne bi bile javno prihvatljive.
Fašnik je razvezao jezik ljudima pod maskom, bez dlake na jeziku. Na vidjelo su izlazile istine, koje u drugim okolnostima ne bi bile izrečene bez posljedica.
Danas patimo od političke korektnosti, do granica samo-cenzure.
Tako stvaramo dvostruki moral, jedan u privatnom životu, drugi u javnom. Pri čemu se u javnom životu paralelno stvaraju sofisticirani načini prakticiranja političke nekorektnosti u svim vrstama predrasuda. Ne postoji, a živi!
Od povlaštenog zapošljavanja, do finog načina ponižavanja. Do toga da lopovu, lažljivcu i prevarantu ne smiješ to reći u lice pa makar ga uhvatio na djelu da te ne optuži za klevetu.
Sve to što nisi smio ostalih dana, mogao si za Fašnika, kao maškara, ali eto koronavirus nam je oduzeo i Fašnik. Ni “F” od Fašnika pa kako da spalimo zlo koje nas je snašlo.
Sigurno će biti maski na društvenim mrežama. Neće ljudi odoljeti da se ne maskiraju. Jedni drugima ćemo lajkati pisati srcedrapajuće porukice ispod objava, ali to nije to.
To je sterilno bez atmosfere i emotivnog naboja. Jednom riječju, impotentno.
Smisao Fašnika je izbacivanje strasti, energije, izravne komunikacije. Koketiranje sa zločestim ponašanjem. Ispušni ventil nakon čamljenja u zatvorenom prostoru.
Fizički doživljaj magijskog paljenja zla u vidu Fašnika. Ljude i dandanas fascinira vatra kao i njegove pretke u pećini. Vatra je toplina i svjetlost, ali i opasnost. Može opeći, progutati u požaru.
Pitanje je što će biti dan poslije korone i kad će taj dan pobjede nad koronavirusom doći? Što će od običaja za koje smo prikraćeni preživjeti. Naročito jer epidemiolozi i društvo iz raznih stožera po svijetu radi novih sojeva i produžava držanje ljudi pod ključem. Gotovo im se omilio taj dio posla, kao da su u tome našli smisao života.
