Zlatno je doba za trgovce i sve koji se bave uslugama. Trgovci kao da se natječu tko će staviti više cijene na proizvod, a gotovo da nema proizvoda koji nije poskupio barem za nekoliko centi ili da nam bude lakše, za par lipa. No to je tek početak, uvođenje eura postaje argument za brza i bezrazložna poskupljenja svega i svačega.
Građani su najviše kivni na poskupljenja onih namirnica i napitaka koje kupuju svakodnevno i koji ovih dana doživljavaju prave šokove u trgovinama, ne mogu vjerovati što su sve spremne učiniti trgovačke kuće, dok su građani spremni plaćati. Nitko ne tjera kupca da ide baš u jedan trgovački lanac ili trgovinu, kafić i pekaru, to je stvar navike.
Upravo su te navike naši robovlasnici, one nas drže vezane za određene trgovine, kafiće i usluge. Kad građani najviše negoduju da je, na primjer, kava poskupjela s devet na dvanaest ili više kuna, oni su zapravo bijesni jer je ugrožena njihova navika jutarnjeg ispijanja kave i druženja s prijateljima nakon kupovine u trgovinama.
Ako je sad kava dvanaest i više kuna, odnosno od 1,6 do 2 eura, mjesečno će se samo za jutarnju kavu izdvojiti oko 360 kuna, ili oko 45 eura. Za umirovljenika koji ima prosječnu mirovinu od 300 do 400 eura, to je deset posto njegovih prihoda koje je otišlo u vjetar. Pa kako onda da ne bude ljut, tim više kad zna da su cijene jutarnje kave za njega jednake kruhu za cijeli mjesec. Remete mu se socijalne navike, uništava društveni krug, morat će pronaći drugi način druženja kod kuće, no svejedno će morati u trgovinu po namirnice i izdaleka gledati omiljeni kafić. To je dakako samo primjer, no on je svakodnevan, ako se malo bolje pogleda.
Ukratko, sve ono što je potrebno za život je poskupjelo, a dugoročne prognoze su da će i cijene energije ostati iste i da se neće nimalo smanjivati. Kako zaštititi najsiromašnije, to će biti ispit odgovornosti, ali i enigma za vladu.
Ne tako davno smo pomalo s visoka gledali njemačke turiste kako stišću svaki euro, a čini se da su ta vremena došla do nas. Htjeli mi to ili ne, morat ćemo mijenjati navike. Za početak, primimo se posla i napravimo crne liste najgorih poskupljenja bez stvarnih razloga, mrežu za to imamo. Kad su nam već razni trgovački analitičari koji dobro znaju što su ljudske navike pripremili šok, uzvratimo im istom mjerom. Oni nisu vlasnici našeg novca jer mi odlučujemo.
