Turističke agencije već godinama reklamiraju Beč kao oazu sigurnosti i mira, uz mnogo mogućnosti za lijep provod, od posjete muzejima i baroknim dvorcima do galerija i umjetničkih izložbi. Ili se pak jednostavno može otići na neko od okupljališta slavnih.
No, Beč je još poznatiji po svojoj povijesti i skladateljima. Malo tko se u Beču neće sjetiti valcera na Dunavu, Straussa, Mozarta, Beethovena.
Ukratko, Beč godinama razvija svoju sliku kao lijep, mondeni centar srednje Europe s bogatom kulturom i poviješću. Baš takav Beč očito je bio na meti terorista prije koji dan.
Kako se dogodilo više napada, riječ je vjerojatno o organiziranoj skupini napadača zadojenih jednom idejom: kako ubiti način života. Nevine žrtve su, nažalost, samo sredstvo za tu namjeru.
Sad će danima mediji izvještavati o teroristima, o onima koji su počinili zločin i onima koji se skrivaju iza. Ono što je ovdje opasno je da se nekoga unaprijed krivo optuži za napad.
Teroristi su odavno i domaći, a ne samo strani, zadojeni ideologijama smrti. Tako je bilo i ovoga puta. Jedan od terorista je austrijski državljanin, a ima i sjeverno makedonsko državljanstvo jer potječe iz okolice Tetova.
Za sada je austrijski ministar unutarnjih poslova rekao da napad ima obilježja islamoterorizma. Odgovornost za napad javno je preuzela takozvana Islamska država želeći pojačati efekte straha. No, to joj neće uspjeti, strah ima svoje granice.
Doista, što je to učinila mirna Austrija koju mnogi Hrvati doživljavaju kao dobro mjesto za život? Zapravo ništa posebno da bi postala meta. Jednostavno je bila dovoljno udaljena od već prije poznatih meta.
Pitanje koje si danas postavljaju mnogi političari je zašto je Austrija postala meta terorizma? Janez Janša je to sažeo u rečenici: Jučer Francuska, danas Austrija, tko je sljedeći? Odgovor se nazire. Buduće mete bit će neke druge, a prema strategiji terora. Cilj je da nitko mirno ne spava.
Zaboravlja se ipak nešto: Europa je prošla pakao dva velika svjetska rata i ponešto naučila, a mi i Domovinski rat. Prema tim ratovima koji su trajali godinama, teroristički čin se čini kao djelo očajnika i nema nikakve šanse za uspjeh. Način života ne može se ubiti, ni sloboda i demokracija zamijeniti neslobodom jer bi se to nekom htjelo. Pa makar to bilo i u ime vjere.
