Ljetne vrućine samo deru, a to izaziva nervozu i nepromišljenost, posebice u prometu. Ovog tjedna skoro sam imala sudar. I to na nepreglednom zavoju kod Mohokosa, nedaleko od Venere. Dok sam se vozila iz Čakovca prema Štrigovi u popodnevnim satima, najedanput se na sredini moje trake stvorio vozač motocross motocikla. Stojećki je upravljao motorom. Morala sam do kraja zakočiti i potpuno zaustaviti auto kako bismo izbjegli sudar. Da se to dogodilo, ne bi dobro prošli ni ja, ni on. To je onaj trenutak kada ti srce skoči u noge jer te sekunde dijele od nesreće. Na sreću, ovog puta je dobro prošlo. U tom trenutku sam bila ljutita i pitala se koliko nepromišljen moraš biti da se tako igraš sa svojim životom. Trebalo mi je neko vrijeme da se smirim, a kasnije sam zahvalila Bogu što se ništa strašno nije dogodilo.
No, nije to bio jedini prometni biser ovog tjedna. Na društvenim mrežama našao se jedan biciklist koji je u Lopatincu, spuštajući se niz cestu od svetojurjevske crkve prema Čakovcu, ni više ni manje, nego pretjecao automobile po punoj liniji, dok su mu u suprotnoj traci dolazili ususret auti. Što reći na to? Momčino, zar ti život nije drag?
I nije on jedini, gotovo svako jutro susrećem vozače koji krivudaju cestom, a zavoje sječu kao da sutra ne postoji. I to baš na mjestima gdje se ama baš ništa ne vidi u daljinu, gdje kukuruz skriva pogled, itd. Takve se onda i bojiš prestići jer nisi siguran hoće li u trenutku pretjecanja biti
u svojoj traci ili će ići preko središnje linije i kotačem voziti i po onoj drugoj. A kakav je tek osjećaj dok ti se iza zavoja na tvojoj traci pojavi polovica auta iz suprotnog smjera. Neki bi zaista trebali ponovno u autoškolu, da utvrde pravila i da se spriječe buduće tragedije!
