U posljednjih nekoliko godina sve je izraženiji narativ da je uspjeh gotovo isključivo stvar mindseta. Ako nema rezultata, objašnjenje je da postoje ograničavajuća uvjerenja. Ako posao ne raste, zaključak je da osoba nije dovoljno radila na sebi. Cijela priča se vrlo brzo svede samo na unutarnji rad.
No takav pogled preskače jednu važnu dimenziju: životne okolnosti iz kojih netko kreće. Ne govorim o izgovorima niti o prebacivanju odgovornosti, već o stvarnim startnim pozicijama. Nije isto započeti posao uz financijsku sigurnost, podršku obitelji i stabilno okruženje, ili istovremeno nositi teret stanarine, režija i osnovnog preživljavanja.
U prvom slučaju energija ide u rast, u drugom u održavanje stabilnosti. Ta razlika nije psihološka slabost, nego objektivna činjenica. Najbrutalniji primjer je zamisliti gladno dijete u Africi – treba li mu prije svega hrana i fizička sigurnost ili mindset trening?
Svatko nosi svoje borbe kroz život. Maslowljeva hijerarhija potreba jasno pokazuje da je teško govoriti o višim razinama razvoja dok osnovne životne potrebe nisu zadovoljene. Stabilnost nije luksuz, nego preduvjet za fokus, kreativnost i dugoročno planiranje.
U praksi se to često zanemaruje, posebno u edukacijskim krugovima gdje se uspjeh prikazuje kao rezultat čistog unutarnjeg mindseta. Osobi koja se bori s teškim okolnostima mindset je važan da se uopće izvuče, ali njezin rast ne može biti jednako pravocrtan kao kod osobe koja nije imala takve prepreke.
Kod onih koji su u kratkom roku postigli veliki uspjeh rijetko se spominje koliko su im okolnosti pomogle. Mnogi današnji online mindset treneri ne priznaju da im je korona kriza otvorila ogroman prostor. Bi li ostvarili isti uspjeh 2015. godine, prije nego što je online tržište eksplodiralo? Digitalizacija, masovno prihvaćanje online edukacija i alati poput Zooma i Google Meeta stvorili su nove prilike koje su mnogi iskoristili. Velik dio tog uspjeha bio je poguran vanjskim okolnostima, a to se često prešućuje.
Stvarnost nije linearna. Ona je kombinacija unutarnjih kapaciteta i vanjskih uvjeta koji se stalno mijenjaju. Čovjek ne djeluje u vakuumu.
Iako duboko vjerujem u moć mindseta i sama kontinuirano radim na njemu, mindset industrija ponekad nije empatična. Ljudi koji su imali sreće s timingom, kapitalom, mrežom ili generacijskom imovinom prodaju priču da je sve samo vibracija i uvjerenja. To je marketinški uspješno, ali intelektualno nepošteno. Netko tko svakodnevno rješava osnovno preživljavanje nema isti mentalni niti financijski kapacitet kao onaj tko može slobodno eksperimentirati i riskirati.
S druge strane, prebacivanje svega na okolnosti također je laž. Postoje ljudi koji su iz vrlo teških startnih pozicija napravili impresivan pomak, dok drugi iz odličnih uvjeta sve upropaste.
Stvarnost je interakcija: okolnosti određuju koje su karte podijeljene i koliko je teško, a mindset, karakter, inteligencija, radna etika i emocionalna regulacija određuju kako ćeš te karte igrati.
Zato je najzdraviji pristup onaj koji uzima u obzir oboje: u kakvim okolnostima trenutno djelujem i što je u tim okolnostima realno moguće? Tek kada se uzmu u obzir i mindset i okolnosti, slika postaje potpuna.
