Kad se prije pola stoljeća Japan počeo naglo razvijati, europski ekonomisti ostali su u čudu. Nisu razumjeli kako se to dogodilo, mnogi su se pitali zašto je Japan uspio jer nije imao dovoljno prirodnih bogatstava ni znanja. Napokon je nagli uspjeh Japana velikim dijelom pripisan kulturnom i kulturološkom faktoru Japanaca i njihovu odnosu prema poslu, dok su ekonomski razlozi bili na drugom mjestu.
Druge zemlje imaju različite modele razvoja, neke zbog svoje veličine i tržišta, a druge zbog prirodnih bogatstava. Tako je barem bilo do kraja prošlog stoljeća.
Na prijelazu stoljeća došlo je do znakovitih promjena, zemlje koje su se obogatile primjerice na nafti i plinu kao Katar, shvatile su da svojim novčanim utjecajima mogu mijenjati odnos drugih prema sebi u pozitivnom smislu. Tek što je završilo Svjetsko nogometno prvenstvo, Katar je već najavio da će se kandidirati i za Olimpijske igre jer ne želi biti samo svjetska naftna i benzinska postaja.
Mi u Hrvatskoj još nismo do kraja shvatili da ideje i kultura mogu učiniti isto kao i kapital. Trebalo se dogoditi Svjetsko nogometno prvenstvo i treća osvojena medalja u nogometu u posljednjih dvadeset godina da bi to postalo jasno.
Osnovna je ideja od početka državnosti bila promocija male Hrvatske putem nogometa odnosno sporta, koji više sigurno nije samo najsporednija stvar na svijetu. Danas je nogomet postao način promocije ne samo velikih već i malih, jer su tu donekle ravnopravni. Pa se mnogi pitaju kako jedna mala zemlja koja ima manje stanovnika od nekog većeg svjetskog grada, može biti toliko uspješna u nogometu i pobijediti jedan Brazil.
Na taj je način mala Hrvatska postala privlačna za svijet, ali i turistički tajanstvena zemlja u kojoj se nešto događa, što svijet ne razumije.
Jedini način na koji male zemlje mogu projektirati svoju meku moć je uspjeh u područjima koja mogu biti donekle ravnopravna, tako u načinu života i kulture, u obrazovanju, sportu i turizmu, ali i gospodarstvu kad se ono dobro posloži. Velike i bogate države to ionako čine sa svojim mnogobrojnim brendovima.
Uspiju li to, male države i narodi postaju subjekti koji oblikuju barem dio svijeta prema vlastitoj paradigmi. Nogomet je na taj način postao naš izvor meke moći, barem milijardu djece u svijetu ovih je dana tražilo na karti svijeta gdje se nalazi Hrvatska. Oni će sutra biti turisti. Prodali smo svijetu marketinšku priču o ideji velike i ludo strastvene ljubavi prema vlastitoj zemlji, a to razumiju svi. No ne razumiju zašto, što to mi imamo, a drugi ne.
